Zoran Milanović imao je pune ruke posla na Dan državnosti.

Nije održao svečanu sjednicu Vlade, nije išao na misu za domovinu, a nije ni stigao položiti ni vijenac na grob Ivice Račana. Uglavnom, u javnosti je više zabilježeno ono što nije napravio, nego ono čime se doista bavio na ovaj neradni dan.

Prvo je iznenadio objavom kako se ove godine neće održati uobičajena svečana sjednica Vlade, uz nazočnost predsjednika Republike i Sabora, premda se ona tradicionalno održava unazad sedam godina, osim one kad je premijer Ivo Sanader imao prečeg posla u Veroni, na otvaranju operne sezone. 

Iz Banskih dvora je objašnjeno kako "ta svečana sjednica nije ni na koji način formalizirana, odnosno njeno održavanje nije propisano", iako je prošle godine Milanovićeva vlada održala svečanu sjednicu s Josipovićem i Lekom, umjesto bolesnog Borisa Šprema.

Tada je tema bila kriza, a pozivalo se na zajedništvo i konsenzus.

Ove godine nije bilo potrebe za tematskom sjednicom. A lanjsko zajedništvo državnog vrha trebalo se očitovati u protokolarnom polaganju vijenaca na Mirogoju. Ali ni tamo Milanović nije prošao sve predviđene postaje.

Išao Tuđmanu, ali ne i Račanu 

Položio je vijence kod spomenika Glas hrvatske žrtve - Zida boli, kod Grobnice narodnih heroja, Središnjeg križa u Aleji poginulih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata te na grobu prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, ali kad je trebalo krenuti prema grobu Ivice Račana, Milanović se ispričao otprije dogovorenim obavezama u Vladi.

A kad je već riječ o zajedništvu, državni vrh ni ove godine nije bio na misi za domovinu. Milanović je unaprijed najavio da ga tamo neće biti, budući da on na misu ide samo u Katedralu i to za Božić, pa su u Crkvi svetog Marka bili samo Josipović i Leko.

Tako je Milanović odradio protokolarne obaveze na Dan državnosti. Sjednica Vlade nije bila potrebna, za protokolne obaveze na Mirogoju bio je prezauzet, a na misu ne ide jer nije Božić.

Zašto ne ide na misu? 

Pritom je opet propustio priliku objasniti zbog čega točno ne ide na misu. Zbog toga što nije vjernik? Zato što je na misi bio i Milan Bandić? Ili zato što mu kao državnom dužnosniku u sekularnoj državi za državni praznik nije mjesto pred oltarom? Mogao je na tome politički, pa i svjetonazorski poentirati, naročito u ozračju aktualnog "kulturnog rata". 

Samo je najavio da se neće tamo pojaviti, niti bilo tko od njegovih ministara. Kao da je stvar u nekakvom kapricu.

Nekima je upalo u oči i Milanovićevo zaobilaženje Račanova groba, unatoč činjenici da je polaganje vijenaca na grobu jedinog SDP-ova premijera bilo predviđeno državnim protokolom. (Premda nije baš jasno hoće li se onda ubuduće obilaziti i grobovi svih pokojnih premijera, od Manolića i Mesića nadalje.)

Milanovićevo izbjegavanje Račanova groba bilo je još čudnije ako se uzme u obzir da je pronašao dovoljno vremena za obilazak Tuđmanova groba.

Ali eto, makar je to bio dokaz da je Milanović zaista bio prezauzet, čak i na neradni dan.

Tko ne bi mrzio svoj posao?

Ali dobro, treba imati i malo razumijevanja za ovakve Milanovićeve poteze. Svatko normalan kloni se protokola. Naročito ako on uključuje i odlazak u crkvu. Pa još na neradni dan. Pa makar taj omraženi protokol spadao među obaveze predsjednika Vlade.

Međutim, u tom slučaju trebao je ispuniti lanjsko obećanje pa ukinuti Dan državnosti kao neradni dan i proglasiti ga spomendanom. Tako bi mogao svrhovitije provesti ovaj utorak: održati pravu, a ne protokolarnu sjednicu Vlade, rasporediti obaveze kroz čitav dan tako da stigne obići sve grobove, pa tako i Račanov, a nitko ga ne bi pitao zašto nije išao u crkvu.

Ovako, ispalo je da je izbjegao sve što se moglo izbjeći.

Ne trebamo, međutim, previše žaliti za tim protokolarnim davežom. Samo se nadamo da je premijer u to vrijeme radio nešto doista korisno.