Milan Bandić 20 godina živi na jednoj slici i stalno je ponavlja u drugim nijansama. Radi se o fotografiji na kojoj on suvereno hoda kroz lokve i blato u Kozari boku.

Poruka je samo jedna: svi političari su daleko od vas, ja sam onaj koji je s vama, ja sam jedan od vas. Svakom stisne ruku, za svakog ima razumijevanja.

Taj pomno njegovani imidž u kombinaciji s gradskim milijardama i osigurao mu je šest mandata, unatoč mnogim aferama. Jer ipak, Bandić je onaj koji je ostao skroman uz svu tu moć. Ta dugo njegovana slika pokazala se potpuno lažnom. Gradonačelnik živi okružen luksuzom. Ima četiri Fendi sofe, koje su zajedno vrednije od pola milijuna kuna. Kuhinja je vrijedna dodatnih 375. 000 kuna. Koristi stan koji glasi na brata i za koji ne može objasniti odakle mu 330.000 eura. Koristi još luksuznih stanova po gradu koji ne glase na njegovo ime. Uređeni su kičasto i neki podsjećaju na bordele. Za sve to nema nikakvo pokriće u svojim prihodima.

Predstavlja se da živi od plaće, a redovito mijenja cipele za koje bi prosječni radnik trebao raditi i tri mjeseca.

Svaki drugi političar u Hrvatskoj kojem bi se otkrio i dio toga bio bi zauvijek prekrižen. Ali ne i Bandić.

Njegova zagrebačka mreža utjecaja i promidžbe je jaka, međusobno ovisna i čvrsta. Usluge i protuusluge su kroz godine toliko učvrstile njegove veze da su svi međusobno ucijenjeni. Sve funkcionira na principu uzajamnog povjerenja i šutnje. Milan Bandić definitivno više ne živi životom običnog čovjeka. Više podsjeća na mafijaškoga kuma koji vodi organizaciju, a povremeno prima seljake i ostale podanike, pa je dovoljno da klimne glavom da njihovi problemi nestanu. A zauzvrat dobije njihovu vječnu zahvalnost na izborima.

I dok god većina bude vjerovala u tu milost, bude je tražila i na kraju je koristila, dotad neće biti niti promjena u načinu vladanja Zagrebom. A sve priče o borbi protiv korupcije u Hrvatskoj padaju u vodu.