Ušao je u Sabor s dva zastupnika. Danas ih ima četiri. Otvorio je prijelazni rok i tvrdi da će ih imati deset. Takav bi plan, da se radi o bilo kojem drugom političaru, svrstali u kategoriju “što se babi snilo”. No govorimo o Bandiću, koji je već poduplao početnu kvotu svojih parlamentaraca. Ako netko može opet prebaciti normu za još 150 posto, to je Miki. Nitko drugi.

Čije zastupničke ručice peca Bandić? Prvenstveno one iz Mosta. Možda i pokojeg razočaranog SDP-ovca. Ostvari li Miki plan i navabi li u svoj tabor mostovce, to će značiti konačni raspad te političke grupacije. U tom bi slučaju dio Petrovljevih ljudi sigurno skrenuo ulijevo a drugi dio udesno. I u Mostu će ostati samo Božo Petrov. A Bandić postaje treća-četvrta politička snaga u Saboru. Jezičac na vagi. Ma kakav jezičac - prava jezičina. U tom bi scenariju, osim Bandića, mogao profitirati Karamarko. No da bi i profitirao, treba osigurati još pokoji glas u Saboru.

Slobodnih saborskih glasača još ima. Dvojica sjede u HDSSB-u, a njihova vjernost možda bi se mogla platiti preusmjeravanjem dijela proračunskog novca u Slavoniju te mjestom ministra poljprivrede. Novac za takve akvizicije uvijek se nađe, a izlaskom Mosta iz vlasti ispraznit će se i fotelja prvog hrvatskog poljoprivrednika. Uz pokojeg manjinca Karamarko preuzima Vladu, a Orešković odlazi brže nego što je došao. I Tomo više nema izgovora, mora pokazati što zna i može.

Scenarij je to koji vjerojatno priželjkuje većina HDZ-ovaca. No i tad bi ključ njihove sudbine bio u tuđim rukama. Samo bi ga Božo predao Milanu. On bi možda bio kooperativniji od metkovskog reformista. A možda i ne bi. A možda su u šumi? Tko će znati? Čeka li nas bajka, triler ili horor? Ili uspavanka? Vidjet ćemo uskoro...