Nije bilo tako davno, prije samo četiri-pet godina, kad smo u jeku pritvaranja dojučerašnjih političkih moćnika u našim novinama napravili fotomontažu u kojoj smo na zgradu najpoznatijeg hrvatskog zatvora nalijepili ploču s nazivom “Hotel Remetinec” i sve to začinili s pet zvjezdica.

Te godine nije bilo praktično ni jedne fašničke povorke koja je prošla bez skupine koja se rugala VIP gostima tog “hotela”. A bilo je tamo i bivših premijera, ministara, saborskih zastupnika... Duhovite karnevalske skupine kasnijih su godina ismijavale premijera Milanovića, bivše ministre financija Linića i Šukera, šefa oporbe Karamarka, Bandića... A i prije toga političari su bili omiljena tema majstora karnevalskih alegorijskih skupina. No ove su se godine stvari promijenile. Na netom završenim karnevalima političara gotovo nije ni bilo. Tek poneka Kolinda ili Ivo. S ostalima se narod više ne želi ni šaliti.

Da, narod se više ni ne sprda s njima. Ali ne zato što ih uvažava, što misli da su napokon počeli raditi ili ih se boji. Ne. Ljudi jednostavno više ne žele da im političari ometaju trenutke opuštanja, smijeha, razonode, dobrog provoda s prijateljima... Čak ni kao mete na kojima iskaljuju frustracije.

Previše je frustracija narod uzalud pretočio u duhovite maskirane priče. I nakon toga političari ništa nisu shvatili. Ništa se nije promijenilo osim što je frustracija naroda postajala sve većom. Stoga su se odlučili ludirati zamaskirani u pčele, biljarske kugle, kauboje, Indijance, mafijaše, tajkune, nogometaše, misice... A frustracije će ove godine barem malo smanjiti na izborima. I to dva puta. Vrijeme je to kad političarima padaju maske. I gledamo ih kako mole za trenutak naše pažnje i sve su spremni napraviti da im damo glas. Nije puno, ali čovjeka veseli.