Ne bojim se hoće li Maksimir biti pun. Moji frendovi znaju gdje se ide poslije crkve. Na stadion, pričao je Marko Mlinarić, evocirajući uspomene iz 80-ih godina.

I ne čudi da je bio pun, jer iz svih zagrebačkih kvartova frendovi su dolazili gledati frendove - Cerina, Zajeca, Cicu, Mlinku....

Nešto slično prošlo mi je kroz glavu vidjevši "pola" zagrebačkih Gajnica koji su na derbi došli zbog svog frenda - Domagoja Antolića. Naklonit će se oni Soudaniju i Fernandesu, zapljeskat golu Čopa, no oni su tamo svaku utakmicu zbog njega - dečka iz susjedstva. I nakon dugo vremena najbolji igrač derbija upravo je - Zagrepčanin. Nosili su te epitete Modrić, Ćorluka, Eduardo, Mandžukić, Sammir, Soudani, no reći će navijači Dinama - nije to to! Miran, pristojan, kvartovski dečko koji živi za Dinamo. Potpuna suprotnost silnim strancima i pojačanjima. Zapravo, jedino je sigurno da su stranci, pojačanja teško... Antolićev stan sav je u plavom, na svaku utakmicu, uz roditelje, dolaze baka i djed. A kad nije igrao, Domagoj je na gostovanja odlazio kao - navijač! Za takve kao on, nitko neće žaliti platiti ulaznicu.

U isto vrijeme kapetan juniora Dinama i ponajbolji igrač također nije iz Buenos Airesa ili Obale Bjelokosti. Ne, Jakov Biljan rođen je na zagrebačkom Trnju. Kao Snješko Cerin. Igra na poziciji zadnjeg veznog. Istoj onoj za koju su dovedeni Sare, Calello i slični...

Antolić i Biljan žive zagrebački san, odjenuli su dres za koji će se svaku utakmicu baciti na glavu. Ne jer to od njh traži trener, ne zbog unosnijeg ugovora ili crtice u menadžersku bilježnicu. Napravit će jer se u suprotnom čista obraza neće moći vratiti u kvart. Među prijatelje. Uoči finalne utakmice na ovogodišnjem Ramljaku Jakov je dobio udarac u glavu. Nije se vjerovalo da će igrati u finalu protiv Hajduka. No on je stisnuo zube i izašao na teren. U 9. minuti lopta mu je išla ravno na izranjavanu glavu. Udariti ili ne. Za njega nije bilo dvojbe. Boli, ali moram. I zabio je.

Domagoj Antolić danas, Jakov Biljan sutra, jamac su da će Maksimir jednom opet biti pun. Vrijedi pokušati, jer prazniji teško da može biti....