Ako može Zoran Milanović, zašto onda ne bi mogla i Vesna Pusić?
Premijer je u listopadu prošle godine otputovao na službeni put u Bosnu i Hercegovinu, a potom naručio službeni Vladin zrakoplov da dođe po njega, odveze ga najprije na Krk u "privatni posjet" i onda vrati u Zagreb.
Iz Banskih dvora je tada to prikazano kao ušteda.
Tako je sada i prva potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih poslova objasnila zašto je u Ankaru mogla ići redovnom linijom, a vraćala se službenim zrakoplovom Vlade. "To je bila najekonomičnija odluka, jer je bilo najefikasnije doći, a ne spavati jedan dan u Ankari".
Time je, prema procjenama, potrošila 120 tisuća kuna iz državnog proračuna kako bi se što brže i što lagodnije vratila sa službenog puta.
Ona je, ako ništa drugo, barem letjela direktno za Zagreb.
Osuda kolega
I možda su obrazloženja kako je službeni zrakoplov "njezino sredstvo za rad", i to "u pravom redu za vanjske i europske poslove", te da je ona "ministrica u tom resoru i za to koristi zrakoplov", ministrici zvučala logično, ni javnosti, a ni njezinim kolegama baš nisu.
Uostalom, ako je mogla redovnom linijom putovati u Ankaru, mogla se istim putem i vratiti s putovanja. Troškovi proračuna ipak bi trebali biti važniji od njezine komocije.
Ali ne samo da je Gordan Maras, onaj koji je zatočio službeni audi u garaži pazeći da ga netko slučajno ne vidi u njemu, iskoristio priliku da kritizira kolegicu Pusić, nego je to - posve nesvjesno - učinila i HNS-ova Anka Mrak Taritaš.
"Zrakoplov bi trebalo koristiti kad bi takva odluka bila donesena na Vladi i kad bi zaista trebalo ići negdje gdje ide dosta članova Vlade ili nešto što je izuzetno bitno ili važno", kazala je ministrica graditeljstva.
Pa ako ministri tako razmišljaju, onda je jasno što misli javnost.
Uštedilo vrijeme, potrošio novac
Vesna Pusić naručila je Vladin zrakoplov da dođe po nju i njezinih četvero suradnika jer joj se naprosto nije dalo putovati redovnom linijom. Naravno da je to bilo "najefikasnije", pogotovo za samu ministricu, no je li to bilo "najekonomičnije"?
Možda se uštedilo vrijeme, ali se potrošio dragocjeni državni novac.
Koji se, pak, mogao sačuvati za neko drugo, puno važnije putovanje predsjednika, premijera i ministara.
A uz to, potrošio se i kredibilitet vladajućih ministara.
Istina, premijeru je dobro došlo da se gnjev građana malo "rasprši" i po ministrima iz drugih stranaka, jer mu je dosta bilo udaranja po Zmajloviću i Vargi, kao što mu je odgovaralo da se više njegov let iz Sarajeva za Zagreba preko Krka uzima kao ultimativni primjer bahatosti.
Međutim, još jedna afera, još jedan primjer socijalne neosjetljivosti, još jedna priča o "trošenju kao uštedi", dodatno će potkopati ionako klimavu vjerodostojnost njegove Vlade.
Jer, upravo ovakve stvari najviše nerviraju građane.
Iznervirani građani
Nervira ih Vargin odlazak automobilom na skijanje, Zmajlovićev deset puta skuplji parking i njegovo preseljenje u luksuzni neboder s privatnom kupaonicom, nervira ih Milanovićev privatni let iz Sarajeva za Krk, a nervira ih i taksi vožnja Vesne Pusić na relaciji Ankara-Zagreb.
Šefica diplomacije se nije opravdala da je morala stići na važnu službenu obavezu koja bi eventualno opravdala taj ekstra trošak. Ne, ona se žurila u Zagreb kako bi stigla na stranački sastanak s HNS-ovim ministrima.
Milanović je državnim zrakoplov išao na privatni sastanak na Krk, a Pusić je potrošila 120 tisuća proračunskih kuna kako bi stigla na stranačku obvezu.
I tako dolazimo do ključnog pitanja: ima li država novca ili ga nema?
Zašto nam uporno govore kako se štedi, pazi na svaku kunu, paničari zbog proračunskih rupa, najavljuju novi porezi, režu plaće i uzimaju božićnice, kad se bez problema potroši 120 tisuća kuna za ministričin let službenim zrakoplovom? Ili za premijerov privatni let na Krk?
Za to, kako se čini, uvijek ima dovoljno novca.
"Mi nismo kao država siromašni i bijedni", objasnio je nedavno premijer Milanović, "nego naprosto trošimo na krive stvari".
A ovaj let iz Ankare bez sumnje je jedna od tih stvari.