Za novi lov na Ligu prvaka Kruni Jurčiću ove su sezone dovedeni Migliore, El Soudani, Fernandes, Kramarić, Pinto... I dok bi drugi treneri to nazvali 'slatkim brigama', Kruno Jurčić nađe se u pravim brigama. Samo za usporedbu, treneru Hajduka Igoru Tudoru došao je igrač koji je za tri tjedna tražio odlazak. I dobio ga. O nekakvim pravim pojačanjima, Tudor može samo sanjati. 

No Kruno Jurčić na spomen da u rukama možda ima i najjači Dinamo u dosadašnja tri mandata 'poludi'. Njegov problem je što slično kao i navijači misle i njegovi poslodavci. Mamići žele stvoriti megamomčad i misle da je 'od kad ga stvaraju' ovo najjači Dinamo do sada. Ako ništa drugo, onda su na dobrom putu da stvore momčad koja će barem na svojem terenu tvrda kost europskim velikanima. Jer igrači poput gore spomenutih nisu u Dinamo došli skrivati se iza Sammira, pokupiti lovu i napustiti Maksimir kroz stražnja vrata. Pokazali su to već u prvim utakmicama.

Jasno je, a toga je svjestan i Jurčić, da mu je najveći problem vrijeme. U najgorem trenutku ostao je bez najboljeg igrača, Sammira, u prvoj momčadi ima četiri nova igrača i treba sve to uigrati.

Ne bi bilo loše ni da se koji put ugleda na druge, iskusnije, bivše šefove. Ćiro Blažević, primjerice, jednom prilikom je rekao da nikada ne bi uzeo francusku broncu da nije najavljivao svjetski naslov. Štimac pak samouvjereno tvrdi da ćemo se na Svjetskom prvenstvu u Brazilu boriti za sam vrh iako uz Brazil, Njemačku, Španjolsku, Nizozemsku... možda tamo ni ne spadamo. Uostalom, momčad mu je kiksala protiv najslabije momčadi u skupini, no Igor i dalje tvrdi da smo sami svjetski vrh.

Jurčiću bi pred sebe i igrače bilo možda bolje postaviti te 'nedostižne' ciljeve pa nas sve i  iznenaditi nego unaprijed tražiti alibije za eventualni neuspjeh.