Zaprešićka oporba predlagala je da se novac iz gradskog proračuna preusmjeri na Hitnu pomoć. Vladajuća struktura to je odbila, s obrazloženjem da o mreži Hitne pomoći odlučuje ministar, pa bi mogli ostati i bez novca i bez liječnika. “Dat ćemo pola milijuna kuna, a nitko nam ne jamči da će baš nama dati liječnika.” Onda su izglasali povećanje vlastitih naknada.

To je opća slika hrvatske politike.

Političare uglavnom zanima samo njihov interes. Novac, moć, prisutnost u medijima i tako dalje, sve što vlast sa sobom nosi. Vidimo da gotovo svaka garnitura, lokalna, regionalna ili nacionalna, uvijek ima novca za limuzine, putovanja, za sve što im život pruža. Za liječnike, lijekove, ceste, pruge, Andrijine križeve..., nemaju, no majstori su u smišljanju izgovora. Katkad im sustav ide na ruku pa se i ne moraju puno izgovarati, a oni nisu blesavi da mijenjaju sustav koji im pogoduje. No priča o “zlim političarima” i “dobrom narodu” nije istinita. Hrvatska danas uživa punu demokraciju, slobodnija je nego ikad u svojoj povijesti - a te i takve političare bira narod. Svi mi znamo kakav je koji političar, kakva je koja stranka, pa ipak, oni neprestano dobivaju izbore. Ako se i promijeni stranka ili pojedinac, svi prešutno rade na tome da sustav ostane isti. To je sustav u kojemu se država pljačka, moć i vlast koriste za osobne ili grupne probitke, sustav u kojemu gori pobjeđuju lošije. Hrvatsku upropaštava jedan jedini, ključni problem - potpuna devastacija morala, prava, pravila, propisa, zakona... Ovdje je sve podložno nagodbi, a državna se blagajna tretira kao da je riječ o blagajni kakve okupacijske sile.

Nemojmo se zavaravati: većini ovdje takvo stanje odgovara bolje od onoga do kojeg bi došlo promjenama. Snage statusa quo su nadmoćne. I dok god se nešto ne promijeni, propadanje će se nastaviti. Pucanje šavova u Hitnoj pomoći pokazuje da smo ušli u gadnu fazu truljenja.