"Da netko od vas nije išao u školu pitanje je biste li bili tu gdje ste sada", poručio je jutros premijer Andrej Plenković svojim ministrima na sjednici Vlade, govoreći o važnosti obrazovanja i apelirajući na okončanje štrajka.
A tu famoznu rečenicu ispalio je pred ministrom državne imovine Marijom Banožićem koji se po stupanju na dužnost pohvalio kako mu "učenje i obrazovanje nisu uvijek bili prioritetni". U svakom razredu gimnazije išao je na popravni jer je bio najlošiji učenik u razredu.
A onda se učlanio u HDZ. I evo ga sada u Vladi.
Plenković je, dakle, jako polupao lončiće.
I čini se da ga je ovaj prosvjed nastavnika toliko poremetio, uznemirio i izbacio iz takta da više ne zna o čemu zapravo govori.
A neki kao da nisu ni išli u školu
Pa nas želi uvjeriti da njegovi ministri sjede u Vladi zato što su išli u školu. A ne zato što su ušli u HDZ ili HNS ili zato što preko politike grade karijeru, mnogi daleko od onoga za što su se školovali.
A neki zvuče i ponašaju se kao da se nikada i nisu školovali.
Nije obrazovanje bio kriterij ulaska u Vladu, već su kriteriji bila stranačka pripadnost, politička podobnost ili naprosto prijateljstvo s premijerom.
Ima mnogo školovanijih ljudi koji nisu ušli u Vladu. I što je stupanj obrazovanja veći, to je snažnije nezadovoljstvo ovom Vladom, a želja za odlaskom iz Hrvatske proporcionalno raste.
Zar je Plenković toliko očajan da je svoje ministre upotrijebio kao primjer koliko je školovanje važno? Pa to nije samo histerično, nego pomalo i uvredljivo.
Za sve koji se školuju i obrazuju, ali se ne mogu realizirati ni promovirati ukoliko ne pristupe HDZ-u ili nekoj drugoj opciji.
"Predizborne konotacije"
A da je Plenković doista potresen štrajkom i prosvjedima koji se intenziviraju, svjedoči i činjenica da je jučer i jutros posegnuo za klasičnim argumentom kako "štrajk ima predizborne konotacije".
Spomenuo je i "interesne skupine" koje će "iskoristiti i najmanji prosvjed da ga ispolitiziraju i pretvore u prosvjed protiv Vlade pred izbore".
Ipak, postotak štrajkaša svjedoči u prilog tezi da štrajkaju i neki simpatizeri, možda i članovi HDZ-a, jer ne može se dogoditi da među 90 posto prosvjetara u štrajku nema nekih koji su bliski HDZ-u.
Ovo je plitko, prozirno i jeftino skretanje pažnje s glavnog problema, prozirnije i jeftinije čak i od njegove tvrdnje kako ga "zovu roditelji da pitaju dokle neće biti škole". Kao da je Vlada uvela dežurni telefon da prima pitanja i pritužbe građana.
Šteta što premijer nije otkrio koji je to broj, pa da i drugi zovu. Recimo, oni koji bi pitali Vladu kad misli ispuniti zahtjeve prosvjetara pa da škole mogu ponovno krenuti s nastavom.
A politizacija šatoraša?
Zanimljivo, ne sjećamo se da je Plenković spominjao "politizaciju" šatoraških i stožeraških prosvjeda protiv SDP-ove vlade, niti da se bunio protiv "interesnih skupina" koje manipuliraju braniteljima.
Dok je posjećivao prosvjednike u šatoru i podržavao ih u rušenju Vlade, kako bi HDZ, s njim na izbornoj listi, mogao preuzeti vlast.
Ovaj štrajk iznio je na površinu svo licemjerje, potkapacitiranost i nesnalažljivost vladajućih. Ministrica Blaženka Divjak bježi od problema kojeg je i sama izazvala, pa se bori za simpatije javnosti intervjuima o tome kako je posvojila dijete, a Plenković ne zna kako bi se iskobeljao iz problema kojeg je davno mogao riješiti, a ovako samo raste i buja.
I to u predizborno vrijeme.
Naravno da premijeru štrajkovi ne pašu pred izbore. Ne treba se ići u školu da bi se to razumjelo.
Ali zato je Plenkoviću, onome koji tvrdi da je školovanje jako važno, u interesu da ispuni zahtjeve nastavnika i podigne im koeficijente. Pa da možemo nastaviti s obrazovanjem budućih ministara.
Prije nego što uđu u HDZ.