Manchester City je apsolutni prvak, u Ligu Prvaka idu redom Manchester United, Tottenham i Liverpool. Europskom ligom će se morati zadovoljiti Chelsea i Arsenal, dok je maleni Burnley završio na sedmom mjestu i tako osigurao svoj prvi nastup u Europi nakon 50 godina. Iz lige su ispali Swansea, Stoke i West Bromwich Albion, budući članovi Championshipa.
Kad bih morao istaknuti par stvari po kojima ću pamtiti ovu sezonu, naveo bih šampionski nogomet Manchester Cityja pod Pepom Guardiolom i povijesnu individualnu sezonu Mohameda Salaha.
Između ostalog najviše ću upamtiti Burnley na čelu s „Riđavim Mourinhom“, koji je kontra svih predviđanja s Claretsima osigurao kvalifikacije za Europsku ligu.
Blue Moon Rising
Manchester City je protutnjao ligom ove sezone, momčad Pepa Guardiole od početka sezone je igrala atraktivan i dominantan nogomet i uz to oborila mnoštvo rekorda. „Građani“ su tako postali tim s najviše osvojenih bodova (100), najviše postignutih golova (106), najviše ukupnih pobjeda (31) i najviše gostujućih pobjeda (16). City je također osvojio ligu s najvećom gol razlikom (+79), najvećom bodovnom razlikom koja je na kraju iznosila 19 bodova od gradskog rivala Manchester Uniteda. Ovaj rekord je baš čuvao Fergusonov legendarni United iz sezone 1999/2000 kada su osvojili ligu s 18 bodova prednosti iznad Arsenala.
Na fotografiji iznad da se primijetiti da je City imao najveći posjed, najviše pasova i najviše uspješnih pasova, no to nikoga ne iznenađuje jer svima je poznato da je forte Guardiolinih ekipa visoki posjed lopte i ogroman broj dodavanja.
Mnogi britanski nogometni analitičari su predviđali da takav stil nogometa u Premiershipu nije moguć, prve Pepove sezone su bili dijelom u pravu, ali ovim dominantnim naslovom Guardiola je svim kritičarima začepio usta.
Ono što me najviše dojmilo kod ovog Cityja je mogućnost da apsolutno kontroliraju utakmicu, „Građani“ osim što su zabili najviše golova, primili su najmanje (27) i dopustili najmanje šansi i šuteva protivnicima. Valja spomenuti kako je zbog teške ozljede Mendya Guardiola bio primoran na lijevom beku veliki dio sezone igrati s Delphom, čovjekom koji tu poziciju nikad u životu nije igrao. Da mi je netko prije par godina rekao da će neka ekipa osvojiti Premier ligu i oboriti sve rekorde s Fabianom Delphom kao lijevim bekom rekao bih mu da je lud.
Ilkay Gundogan je igrač koji je imao najviše kompletiranih dodavanja ove sezone u Premier ligi, također treba spomenuti sjajnog Fernandinha koji je dosta napredovao pod Guardiolom, a što tek onda reći za Kevina De Bruynea. Mislim da je samo povijesna sezona Mohameda Salaha spriječila Belgijca da bude izabran za najboljeg igrača lige, jednostavno statistika i oboreni rekordi su bili previše na strani Salaha. KDB je ispušni ventil Pepovog stroja, igrač koji sve to povezuje i daje onaj štih koji ovu ekipu čini tako moćnom. De Bruyne je igrač koji je kreirao najviše prilika za gol u ligi, najbolji je asistent sa 16 dodavanja za gol, zanimljivo je da su prva 4 asistenta lige iz Manchester Cityja – KDB (16), Leroy Sane (15), David Silva (11) i Raheem Sterling (11). Zaista je bilo milina gledati ofenzivce Cityja kako kombiniraju i kako koriste prostor. David Silva je igrao kao preporođen, Sane je izabran za najboljeg mladog igrača lige, Sterling je sezonu završio s 18 golova i 11 asistencija, iako imam osjećaj da je mogao imati 30 golova koliko je zicera promašio ove sezone.
Najvažniji Pepov potez i razlog zbog kojeg su protutnjali ligom zbio se prije početka ove sezone. Tijekom ljetnog prijelaznog roka Guardiola je potpuno rekonstruirao obranu koja je bila najveći problem njegove ekipe. Otišli su Kolarov, Sagna, Zabaleta i Mangala, a došli su Ederson, Kyle Walker, Danilo, Mendy i Laporte (zimski prijelazni rok). Izašao je zanimljiv podatak da je Pep potrošio više novca na obranu nego neke države, tako je Guardiola izdvojio više za bekove nego što su Guatemala, Bosna i Hercegovina ili Afganistan izdvajaju za nacionalnu obranu.
U ovom tekstu se nisam mislio previše doticati Lige Prvaka, ali jednostavno ne može proći bez toga. Guardiola je ponovo nadmudren od strane Kloppa, jedinog trenera koji kroz cijelu karijeru ima pozitivan omjer protiv Guardiole. Ne samo da je City ispao od Liverpoola, nego je posramljen ukupnim rezultatom 5-1, taj rezultat je bacio sjenu na cijelu Cityjevu sezonu i dva trofeja koja su osvojili. Stoga, oko Guardiole se u svijetu nogometa vode velike polemike.
Ne bih ulazio u to je li Pep prevarant ili genije, ali ono što mu moram priznati je to da je pored jake konkurencije osvojio Premier ligu igrajući napadački nogomet, svojim stilom, a Cityju je dao novi identitet i sezonu koja će u povijesnim knjigama biti zapamćena kao najdominatnija ikad.
Na nesreću nas, ljudi koji podržavamo druge timove Premiershipa, moguće je da su Guardiola i Manchester City pred stvaranjem dinastije u Premier ligi, sigurno je da će na već ovakav kvalitetan i širok roster nadodati još koje skupocjeno pojačanje.
Salah za antologiju
Nakon što je Jurgen Klopp izdvojio 42 milijuna eura na račun Rome za brzonogog Mohameda Salaha pojavili su se mnogi upitnici na Anfieldu. Spominjale su se riječi jednodimenzionalan, limitiran igrač, nedovoljno fizički spreman za ligu, sklon oscilacijama. No, Salah je uspio. Uspio iz drugog puta i to u ligi koja druge pokušaje ne daje.
Liverpool je pobjedom od 4-0 nad Brightonom u zadnjem kolu osigurao Ligu Prvaka na Anfieldu i iduće sezone, Salah je ugradio jedan gol, ne previše važan za konačni rezultat utakmice, ali gol kojim je srušen rekord Alana Shearera, Cristiana Ronalda i Luisa Suareza. Svi oni po 31, Salah 32 gola u jednoj sezoni Premier lige. 44 gola i 16 asistencija u svim natjecanjima za Liverpool ove sezone. Nestvarno.
Pred njim i pred Liverpoolom još stoji generacijska utakmica u Kijevu, finale Lige Prvaka protiv gigantskog Reala iz Madrida, nakon koje ćemo vjerojatno znati hoće li Salah osim „klempe“ na svojim rukama osjetiti i famozni Ballon d'Or.
Primajući nagradu za najbolje strijelca lige vjerojatno mu je kroz glavu prošla ona sezona pod Mourinhom na Stamford Bridgeu kada je grijao klupu Oscaru i André Schürrleu . Mo Salah se sigurno prisjetio i one noći u Shrewsburyju, kada je Chelsea gostovao u Liga kupu kod istoimenog četvrtoligaša, mučio se Salah cijelu utakmicu, onda je probio desnu stranu i oslobodio sebi prostora za šut koji je umjesto u mreži završio u autu. Odmah je postao meta sprdnje, jer internet ne oprašta:
Nakon svakog postignut gola, svaki put kad klekne i poljubi travnjak sjeti se Salah i onih 74 duša koje su ostavile svoj život na stadionu u Port Saidu, kaže da je zbog njih sada tu gdje je.
Zaista, Egipatska liga bila je odgođena zbog tragedije po završetku utakmice između El Masria i El Ahlija gdje je u neredima ozlijeđeno preko 1000 navijača, a 74 osobe su tragično izgubile svoj život. Švicarski Basel se ponudio odigrati prijateljsku utakmicu s Egipatskom mladom reprezentacijom kako bi se narodu vratila vjera u nogomet, Salah je ušao u drugom poluvremenu, zabio 2 gola za preokret, mjesec dana kasnije zvali su ponovo Švicarci i nudili četverogodišnji ugovor za mladog Salaha. Ne volim klišeje, ali možemo slobodno reći da je ostalo povijest.
U ovom dijelu teksta ću se osvrnuti na ostale ekipe, kratak osvrt na njihovu sezonu, gdje su nastali problemi i koje je njihovo moguće rješenje.
Ako usporedimo prijašnje sezone s ovom, Manchester United je s osvojenim drugim mjestom napredovao. No, upada u oči ta ogromna bodovna razlika između njih i Cityja, ispada da nisu ni uspjeli staviti pritisak na Guardiolinu momčad, da ne govorim o tome kako prave utrke za titulu ove sezone nije ni bilo.
Mourinhu su u jednom dijelu sezone vlastiti navijači počeli zamjerati kako je igra ove ekipe dosadna i negledljiva, isti oni koju su prošle sezone tvrdili da je on dobar izbor za njih sve dok osvaja trofeje. Kada ti je golman uvjerljivo najbolji igrač u sezoni, onda to govori puno o ekipi. Problem Uniteda nije Paul Pogba, ni Alexis Sanchez, njegovi problemi su sistemski. Mourinhovoj ekipi fali izgradnja napada kroz kombinatoriku i posjed, sve ono što karakterizira ostale velike ekipe. Ekipa Special One-a kao i kroz cijelu njegovu karijeru posjeduje discipliniranost u obrani i brzo otvaranje polu kontri i kontri, ali njegov najveći problem je napadački sustav igre koji jedva i da postoji. Kada si ogroman klub i brend poput Manchester Uniteda ne možeš sebi dopustiti da na domaćem terenu imaš 30% posjeda lopte i da ti se sustav igre prema naprijed bazira na grešci protivnika.
No, to je Jose Mourinho, znali su na Old Traffordu što ih čeka s njim, njegovim identitetom i egom. Da ne bude da samo blatim Mourinha, on je opet u finalu Fa Cupa, ima mogućnost da sezonu završi s trofejom, a ako ga osvoji na kraju krajeva ne može se reći da United nije imao dobru sezonu kada su završili drugi i uzeli kup. Prvo što Jose mora uraditi na ljeto je riješiti se određenih igrača, posebno u obrani i zamijeniti ih novima. Sigurno je da će mu vlasnici za to odriješiti kesu, posebno kada vide kako to rade u plavom dijelu Manchestera.
Bilo je teško za očekivati da će Spursi doseći brojku od 86 bodova od prošle sezone, posebno kada se znalo da će cijelu sezonu igrati u „gostima“, no najvažnije je da je Mauricio Pochettino uspio osigurati Ligu Prvaka treću godinu za redom. Gledajući kup natjecanja, Tottenham je morao bolje, ne toliko u Ligi Prvaka, ali morali su osvojiti bar FA Cup koji bi ako ništa bar malo utjecao na ostanak glavnih igrača. Kako zadržati najbolje igrače u klubu bio je problem Tottenhama i prijašnjih sezona, isti problem Tottenham ima i danas jer su Toby Alderweireld i Danny Rose pred izlaznim vratima kluba. Razlog toga osim nedostatka trofeja zasigurno je i struktura plaća u klubu. Ako se usporedi plaća Rosea i Alderweirelda s plaćom igrača iz ostalih top 6 ekipa, Tottenham je daleko najslabiji po tom pitanju. Istina da bi se dizanjem plaća pojedinim igračima ostali mogli pobuniti, da bi moglo doći do narušavanja atmosfere u svlačionici, ali jasno je da unutar kluba po tom pitanju nešto ne štima. Tottenhamu treba nova struktura i novi hijerarhijski poredak plaćanja igrača, kada se govori o rješavanju tog problema sve su oči uprte u Daniela Levyja.
Problem ove Tottenhamove sezone mi se činio kao da su u nju ušli slabiji nego lani. Kyle Walker i Danny Rose bili su prve violine Spursa prijašnjih sezona, igrači koji Pochettinov sistem dižu na novu razinu. Znamo što je bilo s Walkerom, situacija s Roseom je bila jako konfuzna, nije se znalo je li stvarno ozlijeđen ili se jednostavno više ne vidi u Tottenhamu. Pochettino je u novu sezonu na pozicijama wing backova započeo s Kieranom Trippierom i Benom Daviesu, obojicu ih izrazito poštujem kao igrače, ali mislim da oni ne prave nikakvu razliku i da nisu na razini gore spomenutih igrača.
Pred Tottenhamom je najvažnije ljeto u povijesti kluba, iduće sezone prelaze na svoj novi stadion, glavno je da je Liga Prvaka ponovo tu jer ona osim što zadržava sadašnje igrače, privlači i nove.
Jasno je da će neki igrači napustiti klub, ali ne smije se ponoviti greška s Walkerom kada svog ponajboljeg igrača prodaješ direktnom konkurentu za naslov. Ovog ljeta ulazni transferi moraju biti instant nadogradnja na trenutačnu ekipu, nije da sam protiv dovođenja mladih igrača, ali Spursi stvarno nemaju više vremena čekati nečiji razvoj. Sat im polako otkucava, a njihove dragulje sigurno privlači interes europskih velikana. Stoga, Mauricio Pochettino iduću sezonu mora ići „all-in“, mora riskirati jer tko zna hoće li više ikada u Tottenhamu imati ovakvu ekipu na raspolaganju.
Liverpoolovu sezonu obilježio je ulazak u finale Lige Prvaka, dok je u ligi Klopp uspio drugi put za redom završiti u top 4. Kakav god bio rezultat Kijevskog finala, navijači Liverpoola mogu biti više nego zadovoljni s poslom kojeg a Anfieldu obavlja Jurgen Klopp. Najvažniji događaj prošlog ljeta bio je dolazak Mohameda Salaha, najboljeg igrača i strijelca lige koji je ispao savršen fit za Liverpool. Formiran je pakleni napadački trio Mane-Firmino-Salah koji je terorizirao obrane diljem Europe. Salah je čovjek koji je u sistemu Jurgena Kloppa uspio sakriti svoje nedostatke, a vrline dodatno istaknuti, na kraju je to rezultiralo povijesnom individualnom sezonom. Iako je Mo Salah popunio sve naslovnice, moj prvi tekst za BlogBuster bio je vezan za glavnog čovjeka Kloppovog sistema - Roberta Firmina.
Valja spomenuti kako je Klopp ove sezone pogodio sa svim transferima, osim Salaha, najveće pojačanje za Liverpool bio je Virgil Van Dijk koji im je dao onu defenzivnu stabilnost što im je falila prethodnih sezona. Škot Andrew Robertson je stvarno proigrao u drugom dijelu sezonu, da je krenuo igrati malo ranije možda bi bio izabran za najboljeg mladog igrača u ligi. Kao što je bio slučaj sa Salahovim transferom, dolazak Alexa Oxladea-Chamberlaina nije baš bio pozdravljen od strane navijača, ali Ox je na Anfieldu dokazao da može biti paklen igrač kada ga se koristi na pravi način. Ne smijem zaboraviti ni Trenta Alexandera-Arnolda, mladog igrača iz akademije Liverpoola, koji ne samo da je uspio pokriti poziciju desnog beka u odsustvu Clynea, nego ju je i dodatno nadogradio. Kad smo kod transfera, kako zaobići prodaju Coutinha nakon koje je Liverpool počeo neočekivano bolje igrati. Pokušavam se sjetiti kada je neki klub Premier lige bolje odradio prijelazne rokove, ali ne pada mi nitko na pamet.
Od svih top ekipa u Premier ligi, Liverpool mi se čini kao ekipa koja iduće sezone najviše može ugroziti Manchester City.
Osim činjenice da su ih više puta porazili u međusobnim omjerima ove sezone, Liverpool je već potpisao Nabya Keitu iz Leipziga, dok je prema više izvora Nabil Fekir najbliži Anfieldu. Keita je igrač koji prije svega može pokrivati skoro sve pozicije i role u vezu, u Bundesligi je na glasu kao energični box-to-box veznjak koji posjeduje gotovo sve karakteristike kompletnog igrača, od toga da je majstor startova i oduzimanja lopti do toga da se sasvim pristojno snalazi pred protivničkim golom. Biti će zanimljivo vidjeti kako će Klopp sve to posložiti ovo ljeto.
Chelsea i Arsenal su ekipe koje će ovu sezonu probati što prije zaboraviti, zahtjevni navijači će se morati zadovoljiti Europskom ligom, a oba kluba će u iduću sezonu krenuti s novim trenerom.
Za „Plavce“ su stvari krenule loše prije nego je sezona i počela. Nemanja Matić bio je igrač koji je u paru sa Kanteom imao velike zasluge za osvajanje titule prošle sezone, kada je Conte počeo igrati s trojicom stopera ispred kojih stoje njih dvojica Chelseajeva sezona se iz prosječne pretvorila u šampionsku.
Matić je prodan u Manchester United, najvećem konkurentu i rivalu, a doveden je Bakayoko koji se zasada pokazao kao potpuni promašaj i vjerojatno najgori transfer ove sezone. Nisam nikako mogao shvatiti taj potez, znači, prodaješ svog prvotimca glavnom konkurentu i kupuješ igrača koji se proslavio u jednoj sezoni Francuske lige i koji će sigurno trebati vremena da se prilagodi na život u Engleskoj. Nakon što je raskrstio s Diegom Costom preko SMS poruke, Conte se posvađao i s Davidom Luizom koji je odavno u potrazi za novim klubom. Bilo je jasno da Conte polako gubi konce i da nije glavni u svlačionici na Stamford Bridgeu, svlačionici koja bi lako mogla ostati i bez svog najbolje igrača – Edena Hazarda.
Imao je Chelsea dobrih trenutaka ove sezone, čak su i u Ligi Prvaka odigrali dobro, ali na kraju su ispali od Barcelone.
Conte je obje utakmice postavio savršeno, imao je čak i vodstvo u prvoj utakmici, ali ne može on utjecati na sve. Nije njegova krivica što mu branič poklanja loptu protivniku, što njegovi igrači više vole pogoditi okvir nego zabiti gol, nije on kriv što je Leo Messi svemirac. Chelsea bi osvajanjem FA kupa djelomično spasio ovu sezonu, ali kako god finale završi mislim da su Conteu dani odbrojani. Contea smatram vrhunskim trenerom i imam veliko poštovanje prema njemu, ali gotovo je sigurno da će ostati bez posla. Za neke stvari je izravni krivac ove sezone, neke mu se nisu poklopile, ali to je nogomet.
Arsenal će kao i Chelsea probati što prije zaboraviti ovu sezonu, ovo je bila njihova najgora sezona u Wengerovoj eri.
Baš je Wengerov odlazak obilježio njihovu sezonu, čovjek koji je klub uzdigao na novu razinu, proveo ih kroz tranziciju s Highburyja na Emirates, na kraju krajeva Wenger je u Englesku došao kao potpuni anonimus, a otišao kao čovjek koji je donio revoluciju u nogomet na „Otoku“. Možemo sada misliti što god hoćemo o njemu, ali Wenger je čovjek koji zaslužuje poštovanje. Prije par mjeseci baš je Wenger bio tema jednog mog teksta gdje sam predvidio da će ipak shvatiti da ovako ne može više, otići na kraju sezone i prekinuti agoniju navijača.
Što se igračkog dijela tiče, nije bilo nekog igrača koji se previše isticao. Ono što je mene iznenadilo i gdje sam pogriješio je činjenica da su Aubameyang i Lacazette odlično kliknuli. Opet sam mišljenja da je onih 60 milijuna za malo previše za igrača u tim godinama, ali vidjeti ćemo koji će trener doći na Emirates i kako će on to posložiti. Ne bih ništa predviđao ali igrači poput Ozila, Mhikhitaryana, Aube, Lacazetta s pravim trenerom i uz par pojačanja mogu postati nova sila.
Arsenal je na kraju dao Wengeru oproštaj kakav zaslužuje, puno pomiješanih osjećaja za navijače i puno upitnika što nosi budućnost.
Sean Dyche je s malim Burnleyem završio na 7. mjestu, osigurao kvalifikacije za Europsku ligu koje će biti prvi izlet u Europu nakon 51 godine. Sve je to „Riđavi Mourinho“ uspio s jako limitiranim sastavom i malim budžetom, iako su ga mnogi prije početka sezone vidjeli u Championshipu. Obrana je forte Dycheove ekipe, s ovakvom ekipom Dyche zna da ne može spriječiti protivnika da uđe u šansu, njegov je ideal protivniku što više otežati i staviti ga u neugodnu situaciju iz koje je puno teže zabiti gol. Vrijeme Pulisovog Stokea je prošlo, Cold rainy night at Stoke sada je zamijenjen s Burnleyem, malim gradićem sa stadionom od tek 20 tisuća mjesta i ekipom koja je na terenu preslika karaktera svog trenera.
Premier liga je jedan veliki show. Liga s najvećim utjecajem i protokom novca, osim što je napravila snažan vrh lige, od ostatka lige je napravila klubove koji su previše ekonomski zavisni od ostanka u ligi. Tako većini klubova iz donjeg dijela lige nije ideal pokušati igrati nogomet, nego samo doći do te brojke od 40 magičnih bodova i preživjeti. Očajna želja određenih klubova za preživljavanjem u ligi rezultirala je zapošljavanjem menadžera čija je jedina ambicija opstanak.
Ne bih želio imenovati te menadžere, ali njihov nogomet nije ono zbog čega volimo ovu igru. Dok se ne riješi takvih menadžera i klubova s takvim mentalitetom, Premier liga ma koliko se god novca trošilo u njoj, nikada neće ići naprijed.
O autoru:
Moje ime je Filip Bilić. Rođen u Mostaru, odrastao u Ljubuškom, u srcu Kalifornije. Student u pokušaju. Inspiraciju pronalazim u svemu što nije dosadno, kada pišem o sportu to nekima izgleda pametno.