Bili su ovo prvi izbori u sjeni koronavirusa.
I vjerojatno neće biti zadnji.
Andrej Plenković uvjerljivo je jučer porazio svoje izazivače u HDZ-u, dapače potukao ih je do nogu na unutarstranačkim izborima koji su prošli u depresivnoj atmosferi pojačavanja mjera zaštite od globalne pandemije.
Uoči nedjelje postavljalo se pitanje hoće li HDZ-ovci uopće izaći na birališta u kontekstu pooštravanja mjera za izbjegavanje okupljanja i širenja virusa, ali ipak nije bilo pitanje hoće li na tim izborima pobijediti Plenkovićeva opcija.
Ne samo zato što je desnica na čelu s Mirom Kovačem bila neuvjerljiva, šepava, nekad i tragikomična.
Ne samo zato što HDZ u pravilu ne mijenja vodstvo stranke dok je na vlasti, osim u slučaju Tomislava Karamarka, za što je svojedobno čak i Plenkovićev izazivač Milijan Brkić priznao da je bila pogreška koju neće ponoviti.
I ne zato što se Andrej Plenković u borbi protiv desnice okružio svojim desničarima, od Tome Medveda do Zdravke Bušić.
U strahu nema promjena
Ljudi koji su zastrašeni pandemijom ili nekom drugom prijetnjom naprosto ne žele eksperimentirati s promjenama. Dokle god je Plenković bio lice borbe protiv koronavirusa koji se svakodnevno širi, a mjere obrane i zaštite pojačavaju, teško je bil očekivati da će ljudi, a posebno stranački članovi, glasati protiv njega.
Korona je presudila ove izbore, na više načina.
Desnica na čelu s Mirom Kovačem izgubila je temu za svoju kampanju. Sve teme koje su njoj bile važne i na kojima je temeljila svoju kampanju - od Istanbulske konvencije preko migranata pa sve do Karla Marxa kojeg je Kovač izvukao u sučeljavanju s Plenkovićem - postale su izlišne u kontekstu pandemije.
Javnost, građani, pa i birači HDZ-a, svakoga su dana u medijima konzumirali i u razgovorima eksploatirali samo jednu temu - koronavirus. Ništa drugo nije bilo važno.
A kad se govorilo o virusu, gledalo se Plenkovića i njegove ministre.
Korona pomogla Plenkiju
Ništa drugo više nije važno, samo korona. Ni nacionalne i seksualne manjine, ni migranti, ni ljevičari, pa ni komunisti. Samo korona.
Plenković bi pomeo Kovača i bez ove pandemije. Ali ona je pomogla da vladajuća opcija učvrsti prevlast, a da se slogan Odvažno uzme u kontekstu borbe protiv zaraze.
Poraz Andreja Plenkovića na stranačkim izborima vrlo bi vjerojatno bio doveo do pada Vlade i prijevremenih parlamentarnih izbora. Kome bi se išlo na izbore u pandemiji? Kome bi se mijenjala vlast u doba zaraze?
I to nas dovodi do ključnog pitanja: što ako koronavirus preživi do parlamentarnih izbora?
Već sad ova kriza suspendirala je gotovo sav život, a time i politički. Nema više političkog nadmetanja, parlamentarnog života, ratova vlasti i oporbe, pa ni kritike i napada na Vladu i vlast.
Čak je i predsjednik Zoran Milanović pohvalio Plenkovićevu vladu.
Izvanredno stanje
Ako to potraje još neko vrijeme ili se korona vrati najesen uoči izbora, HDZ-ova politička oporba mogla bi proći kao Plenkovićeva unutarstranačka oporba.
Opet bi mogla stradati desnica jer ona o koroni nema što reći. Ali mogla bi stradati i ljevica koja bi o koroni, zdravstvenom sustavu, ekonomiji imala što reći, ali u doba krize napadi na vlast ne prolaze najbolje.
Tim više ako Plenkovićeva ekipa nastavi skuljati pohvale zbog upravljanja krizom.
I još bolje ako se proglasi izvanredno stanje.
Strah od zaraze
Strah od pandemije i zaraze mogao bi odvratiti ljude od izlaska na birališta. Oprez i društveni zazor koji će se usaditi u društvo narednih tjedana i mjeseci mogao bi ostati dio kolektivne memorije u narednom periodu. To bi moglo utjecati na izlaznost, a samim time i na rezultat izbora.
A možda, samo možda, produljivanje pandemije i eventualno proglašavanje izvanrednog stanja moglo bi odgoditi parlamentarne izbore do daljnjeg.
Ili dovesti do velike koalicije.
Zbog svega navedenog, HDZ-ovi unutarstranački izbori održani u sjeni koronavirusa mogu se promatrati i kao prva najava onoga što bi nam moglo slijediti u narednim mjesecima.
Ne samo u slučaju produljivanja pandemije, nego i u slučaju njezina povratka najesen, taman pred parlamentarne izbore.
Politika bi tako, nakon populizma, ekstremizma, terorizma, financijskog kolapsa i panike zbog migranata, mogla dobiti novog neprijatelja - koronavirus.