Oni kojima nije bila dovoljna Sanaderova parada povodom ZERP-a, osuđeni su na Milanovićev cirkus oko "lex Perković".
Pa tako mogu opet čitati o prijetnjama sankcijama Europske komisije, kao što su iz Bruxellesa zbog ZERP-a prijetili zaustavljanjem pristupnih pregovora.
Mogu upijati parole o zaštiti hrvatskih branitelja od izručenja, kao još onomad o zaštiti hrvatskog Jadrana od iskorištavanja i zagađenja.
Mogu slušati sadašnjeg premijera kako se poziva na neke druge članice EU koje imaju vremensko ograničenje u zakonu o uhidbenom nalogu, kao što je bivši premijer nabrajao europske zemlje koje su proglasile gospodarski pojas.
Neće nama Europska unija...
Da bi sve one bombastične tvrdnje kako "neće nama Europska unija diktirati kakve ćemo zakone usvajati" naposljetku pale na potpisanim dokumentima: prvom iz 2004. godine kojim se državni tajnik MVPEI-ja Hido Biščević obavezao da se ZERP neće primjenjivati na članice EU, te drugom iz 2010. godine kad je hrvatski pregovarački tim preuzeo obaveze u poglavlju Pravosuđa.
Sanader je muljao i huškao i lagao i obmanjivao i tvrdio da će ZERP sigurno stupiti na snagu prvog siječnja 2008. godine, pa čak i za članice EU, premda je cijelo vrijeme znao da to neće biti moguće zbog onoga što je potpisao.
Milanović je znao što je Hrvatska potpisala, pa je svejedno dopustio da se neposredno prije ulaska u EU Hrvatska upusti u eskiviranje obaveza, prizemno muljanje i kapriciozno natezanje.
I to nije sve, sličnosti se nastavljaju.
Pada koalicija
Recimo, premijera Milanovića sada p(r)ozivaju da objavi pismo europske povjerenice Viviane Reding, kao što je on kao šef oporbe javno p(r)ozivao premijera Sanadera da objavi sve pritiske Bruxellesa u vezi ZERP-a.
Tada je HSS kao glavni koalicijski partner prijetio da će zbog ZERP-a istupiti iz koalicije, kao što HNS potiho prijeti da će učiniti to isto u vezi "lex Perković".
Na kraju, kad je već dogorjelo do kostiju, Sanader je poručio da ne odustaje od ZERP-a, ali se mijenja način njegove primjene, kao što Milanovićeva Vlada sada najavljuje da bi mogla iz zakona ukloniti vremensko ograničenje.
U dilemi ZERP ili EU Ivo Sanader odlučio se za ono što je bilo važnije, dok Milanović svojim ponašanjem ostavlja dojam da mu je Josip Perković, skupa s pedofilima i kriminalcima koje se ne izručuje zbog tog famoznog vremenskog ograničenja u zakonu, važniji od vjerodostojnosti države, poštivanja potpisanih dokumenata i pravne suradnje s članicama EU.
Čega se igra Milanović?
I dok je bilo potpuno jasno o čemu se radi u ZERP-u - zakonu kojeg je pod pritiskom prvo donijela pa zamrznula Račanova Vlada, a zatim podgrijala pa opet zamrznula Sanaderova - nije baš jasno čega se ovdje igra Zoran Milanović.
Štiti li doista udbaše? Ili možda hrvatske branitelje koje nitko ne traži? Ili pedofile i kriminalce koji izbjegavaju izručenje? Ili štiti dostojanstvo hrvatskog pravosuđa? Ili ipak svoj obraz, jer što agonija dulje traje, on sve manje pokazuje želju za kompromisom?
Prije tri dana premijer odbija jasno reći što će biti s tim zakonom ("I dalje razgovaramo, ionako je nastupila zastara, mijenjat ćemo Ustav..."), a na dan isteka roka koji je postavio Bruxelles odlazi na službeni put, dok Prva potpredsjednica Vesna Pusić večer prije isteka tog roka izlazi pred novinare s tvrdnjom da će se "lex Perković" ipak mijenjati.
Kome treba vjerovati?
Buka oko ZERP-a možda je imala smisla, jer se radilo o važnom ekološkom, gospodarskom, kao i političkom pitanju. A "lex Perković"?
To je ipak samo cirkus.