Sad bi napokon trebalo sve biti u redu.
U medije je pušteno diplomatsko izvješće hrvatskog veleposlanstva u SAD-u o posjetu predsjednice Republike SAD-u. U njemu su pobrojana imena njezinih sugovornika, navedene su i teme o kojima je predsjednica razgovarala.
Izvješće je, s desetodnevnom odgodom, odobrio hrvatski veleposlanik u Washingtonu koji je navodno tih dana bio odsutan s radnog mjesta zbog bolovanja.
A ono je dostavljeno medijima samo dan nakon što je Ured predsjednice odbio službeni upit Indexa o protokolu, listom sastanaka i obveza Kolinde Grabar Kitarović u SAD-u, uz obrazloženje kako se zahtjev odbacuje jer Pantovčak "ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi".
Sva sreća pa su to već danas mogli pročitati u novinama.
No je li akcija kontrole štete doista spasila Kolindu Grabar Kitarović?
Pa baš i nije, barem ne u potpunosti.
Zašto bilješka kasni?
Naime, otvara se pitanje zbog čega je diplomatska bilješka sastavljena deset dana nakon predsjedničina posjeta, kad je prema riječima iskusnog diplomata i bivšeg veleposlanika Ivice Maštruka, uobičajeno da se to učini već nakon dan ili dva.
Postavlja se i pitanje dirigiranog curenja tog dokumenta u medije koje se postojano proziva zbog objavljivanja tajnih dokumenata, a u najnovije vrijeme optužuje čak i za mobing.
Hoće li to onda postati praksa? Mogu li novinari očekivati da im se dostavi svako takvo izvješće? Bilo bi to sjajno.
Osim ako premijer Plenković ne osujeti ustanovljenu praksu svojom najavom istrage curenja diplomatske depeše iz Washingtona.
Nadalje, otvara se i pitanje zbog čega sam Ured predsjednice nije medijima na vrijeme dostavio svoju informaciju o posjetu. Zar je moguće da Pantovčak nema informaciju o tome što je šefica države radila u Americi?
"O protokolu sastanaka, koji su to svojom formom zahtijevali, brigu je vodila američka strana", stoji u odgovoru Ureda predsjednice Indexu.
Zašto Thaçi može, a Kitarović ne može?
Također, neki mediji su ovih dana upozorili na činjenicu da je kosovski predsjednik Hashim Thaçi u istom periodu boravio u SAD-u, ali je za razliku od Kitarović uredno najavio svoje putovanje, uz popis sastanaka, sudionika i tema.
Zašto to nije mogla učiniti hrvatska predsjednica?
I napokon, zanimljivo je sada pogledati razinu sastanaka na kojima je bila hrvatska predsjednica.
U prvom redu, upada u oči činjenica da na popisu nema nijednog Demokrata, premda je Kitarović u svom slavnom obraćanju javnosti ispred Bijele kuće, izričito naglasila da se sastala i s demokratskim kongresmenima.
Iz ove bilješke vidimo da se susrela s tri republikanska političara, dva senatora i jednim kongresmenom, od kojih nijedan nije čelnik nekog važnog odbora. Ostali su predstavnici "think-tankova" i jedan CNN komentator. Naravno, konzervativan.
To je, ruku na srce, sastav ljudi do kojih može doći bilo koji student na stipendiji.
Nije li hrvatska predsjednica mogla proći barem malo bolje?
O ostalim sastancima, navodno povjerljivim, predsjednica je obavijestila državni vrh.
Što bi dala Kolinda za Bidena?
Ali među njima sigurno nema nikoga iz Bijele kuće, pa čak ni potpredsjednika Joea Bidena, s kojim se Gordan Jandroković tako sočno sprdao 2014. godine kad je ovaj primio na razgovor Ivu Josipovića.
"Radi se o nedopustivom gafu protokola, a politički o potpuno promašenom potezu Ive Josipovića", poručio je Jandroković. "Takav susret je ispod razine onoga što Hrvatska ovom trenutku međunarodno predstavlja. Neshvatljivo je da si predsjednik države može dopustiti da protokolarno s američke strane može biti tretiran na tako niskoj razini. Kada sam vidio da Josipović odlazi u SAD kao predsjednik članice NATO-a i EU-a bio sam uvjeren da će se sresti s Obamom, no ne samo da nije nego je i sastanak s potpredsjednikom Bidenom prošao rutinski".
Rutinski? Što bi Kitarović danas dala za jedan takav rutinski sastanak.
Ako je Biden bio "nedopustivi gaf protokola", što je onda bilo sve ovo što je Grabar Kitarović izvela u Americi?
Ako je potpredsjednik SAD-a bio "ispod razine onoga što Hrvatska u ovom trenutku predstavlja", što su onda tek bili Marco Rubio, Ron Johnson, Lou Bartlett i Rick Santorum?
Ili je možda to razina onoga što Hrvatska danas predstavlja?
Dakle, bez obzira na pokušaje kontrole štete, neke nedoumice, sumnje i primjedbe ipak su ostale.
Primjedbe na tajnost posjeta, primjedbe na razinu sastanaka, primjedbe na kanale informiranja javnosti, na konspirativnost i nedorečenost, primjedbe o koordinaciji veleposlanstva, Ministarstva i Pantovčaka, a u konačnici, i primjedbe u vezi koristi koju je Hrvatska imala od predsjedničina "niskoprofilnog" putovanja u Ameriku.
Ali to sad nije bitno, bitno je da je predsjednica suradnike izvela na večeru pod sloganom "Domovini vjerni". Sad domovina može odahnuti.