Bio je to povijesni trenutak.
Kolinda Grabar Kitarović prvo je odslušala himnu s rukom na srcu, položila svečanu prisegu, primila lentu, a onda se javno odrekla domoljublja.
Onakvog domoljublja kakvim se hvalila u predizbornoj kampanji.
Desnica na srcu
"Ljubiti domovinu ne znači samo desnicu na srcu kad pozdravljamo našu himnu", poručila je nova predsjednica, koja se prije samo četiri mjeseca u tv emisiji hvalila kako je "kao mala često čekala kraj programa TV Zagreb iza ponoći da bi slušala himnu".
"Onog momenta kada dolaze stihovi 'dok mu živo srce bije', ja bih stavljala ruku na srce.", pričala je tadašnja kandidatkinja HDZ-a. "Nije je držala tijekom cijele himne, ali ja držim da volim taj običaj".
Držanje ruke na srcu za vrijeme himne za nju je tada bio "dodatni dokaz ponosa i domoljublja". Danas to više nije.
"Domoljublje", nastavila je Kolinda u nedjeljnom govoru na Markovu trgu, "nije samo nacionalni dres ili šal oko vrata kada nastupaju naši sportaši".
Iako se upravo ona u predizbornoj kampanji više puta pohvalila da ide na utakmice reprezentacije, puštala u javnost svoje slike u nogometnom dresu, dok joj je u listopadu prošle godine, dakle usred kampanje, na utakmici rukometaša Hrvatske i Nizozemske uručen dres s potpisima igrača, a na leđima je pisalo "Goluža".
Bila je to gesta privilegiranog domoljublja.
Osjećaj ponosa
"Za ljubiti Hrvatsku", poručila je Kolinda s nedjeljne inauguracije, "nije dovoljno istaknuti zastavu na prozoru, niti je domoljublje samo osjećaj ponosa u dane državnih praznika".
O tome, međutim, nije govorila kad je u kampanji primila od Josipe Rimac hrvatsku zastavu s kninske Tvrđave, prisvojivši tako jedan od najvažnijih simbola pobjede u Domovinskom ratu, koji je nedugo zatim svečano uručila udruzi vukovarskih majki. Smatrala je to više nego dovoljnim.
Sada sve to nije više popularno.
Ništa od toga sada više ne spada u Kolindinu definiciju ritualnog domoljublja kojeg je nemilosrdno eksploatirala u svojoj kampanji, mobilizirajući time svoje pristaše i osvojivši fotelju u Visokoj ulici, pardon, na Pantovčaku.
Novo domoljublje
Predsjednica je sada otkrila novu definiciju domoljublja: "Rad, trud, znanje, izvrsnost, stvaranje, poštivanje zakona, odgoj djece, pomoć starijima, solidarnost prema potrebitima, briga za drugoga, međusobno poštivanje, lijepa riječ i gesta darivanja".
Ona to naziva domoljubljem, dok ostatak svijeta to naziva univerzalnim ljudskim vrijednostima.
Vrijednostima koje, naravno, pomažu izgradnji uspješne zajednice i društva, ali koje se ne mogu baš izravno povezati s ljubavlju prema domovini. Otkud onda Kolindi ideja da upravo proglasi novom definicijom domoljublja?
I još važnije, što misli napraviti s onom starom?
Ivo Josipović imao je Novu pravednost, a Kolinda Grabar Kitarović ima Novo domoljublje.
Uglavnom, poruka o ruci na srcu, mahanju zastavama, poziranju u dresovima mogla se očekivati od nekog građanskog političara, onakvog kakav je bio Ivo Josipović, ali ne i od kandidatkinje stranke koja je upravo na takvim manifestacijama - i na malo čemu drugom - izgradila status ekskluzivnog zastupnika državnih interesa i baštinika domoljublja.
I kome je ta poruka uopće bila upućena?
Lenta i paučina
Upravo ovakvim domoljubljem mahao je HDZ dok je haračio i pljačkao, zastavama je zastirao vlastitu pohlepu, a rukom na srcu simbolički čuvao novčanike. Kitarović je to isto radila i još uvijek čini. Dapače, na tome je dobila izbore.
Zar je moguće da će se takvog domoljublja sada odreći? Taman kad je otpuhnula prašinu s Tuđmanove lente i poskidala paučinu s Tuđmanova stola?
Ako je to bila lekcija iz domoljublja, onda je bila upućena stranci iz koje je Kolinda potekla i biračima kojima je pozirala u dresu, sa zastavom i rukom na srcu. I koja se sigurno, barem dok Karamarkovo srce bije, neće toga tako brzo odreći.
I ako je to odricanje od ritualnog domoljublja bilo postizborno obećanje nove predsjednice, valja se nadati da će proći uspješnije bolje od Visoke ulice.