Hrvatska ima predsjednicu, pa još i svjetsku lidericu.
Vijest plasirana jutros s Pantovčaka zvučala je važno, ugledno i nadasve prestižno.
Kolinda Grabar Kitarović preuzela je predsjedanje Vijećem žena svjetskih lidera, tijela osnovanog 1996. godine, koje ima za cilj potaknuti sve više žena širom svijeta da se aktiviraju na svim razinama političkog i ekonomskog odlučivanja. Ono osigurava ženama na najvišim položajima platformu kako bi mogle podijeliti zajednička iskustva i biti od pomoći jedna drugoj kao svjetski vođe.
Ukratko, Kolinda je postala liderica svjetskih vođa.
Dobra je to prilika da se malo podsjetimo liderskih osobina predsjednice Grabar Kitarović. Da vidimo kakvo je ona liderstvo pokazala u proteklih pet godina otkako se vratila u hrvatsku politiku.
Odmah na početku, Kolinda se afirmirala kao liderice šatoraša i stožeraša, pučista i nacionalista. Uz njihovu pomoć rušila je SDP-ovu vlast, nakon proglašenja rezultata s njima je u šatoru slavila pobjedu.
Od Karamarka do Radeljića
Na putu prema Pantovčaku slijedila je politiku Tomislava Karamarka i njegova HDZ-a. Kad je ušla na Pantovčak slijedila je upute svojih savjetnika, postajući liderica klerikalne, često radikalne desnice, ponavljajući papagajski njihove poruke o "starom hrvatskom pozdravu" Za dom spremni, potpisivala njihove statuse o rušenju premijera Milanovića ili o obračunu s "orjunašima" među navijačima.
I posve liderski deložirala bistu Josipa Broza Tita iz Titove vile.
Onda se liderski odrekla savjetnika, prepuštajući tajnoj službi da obavi prljavi posao uručivanja otkaza i svalivši naknadno, posve liderski, svu krivnju na onoga tko više ne upravlja njome na Pantovčaku.
Potom je liderski krenula slijediti premijera Andreja Plenkovića, odričući se titule predvodnice HDZ-ove desnice kada joj je u pitanje došla podrška HDZ-a u borbi za drugi mandat.
Nakon što je godinama kritizirala Vladu i lupala šakom po stolu, sad brani Vladu i hvali njezina postignuća.
Lagala i muljala
Prije nekoliko godina liderski je prijetila promoviranjem vlastite Vlade ako ne uspiju postizborni pregovori, da bi na onim misterioznim konzultacijama s Božom Petrovom pogurnula Most u naručje HDZ-u. U međuvremenu, ratovala je s manjinama, koketirala s radikalima, lagala i muljala, prikrivala i manipulirala.
Liderski je nastupila i oko Istanbulske konvencije. Dugo joj je trebalo da se uopće oglasi oko ratifikacije tog dokumenta koji pruža zaštitu ženama žrtvama zlostavljanja. Kad se napokon oglasila kalkulantski se naslonila na "interpretativnu izjavu" kojom se dodvorila Kaptolu i osigurala podršku Crkve.
Kad je trebalo liderski nastupiti u obranu zlostavljanih žena, Kitarović je ignorirala pozive Mare Tomašević za sastankom i radije otišla zapjevati s njezinim suprugom županom Alojzom.
Kad je trebalo ustati u obranu žena i njihovih prava pred raznim eksponentima konzervativne i klerikalne desnice, Kitarović je liderski držala usta zatvorenima.
Žena, majka, kraljica
U posljednje vrijeme Kolinda Grabar Kitarović za sebe tvrdi da je "prije svega majka, vjernica, katolkinja, Hrvatica", pa tek onda predsjednica. A kada bi trebala biti liderica?
U čemu je Grabar Kitarović preuzela liderstvo u ovoj državi, a da je ostavilo pozitivnog traga na društvo, javnost, građane, bilo koji aspekt naših života?
Osim što se založila da prosječna plaća bude tisuću eura?
U čemu se očitovalo njezino političko liderstvo? Najprije je slijedila jednog šefa HDZ-a, pa sad slijedi drugog, prvo je slušala jednog savjetnika, pa sad sluša drugog, pa trećeg, pa četvrtog i koliko ih god treba kako bi se uspentrala do pijedestala.
Kolindino liderstvo
Branila je žene do granice kad to nije ugrožavalo njezinu političku karijeru. Afirmirala je žene na način da ih se percipira kao puke sljedbenice političkih vođa, od Karamarka preko Tuđmana do Plenkovića. Pomno je birala slučajeve kad će ustati u zaštitu žena žrtava nasilja, kršeći pritom čak i Ustav miješajući se u pravosuđe, ali nikada to nije pretvorila u suvislu politiku.
Liderstvo Kolinde Grabar Kitarović svodilo se na promoviranje političkih ambicija Kolinde Grabar Kitarović.
Jednom uz pomoć šatoraša, drugi put uz pomoć radikalne desnice, treći put uz pomoć umjerene struje HDZ-a, četvrti put uz pomoć SAD-a... A bit će sigurno i peti put.
Bit će ih koliko god treba.
To nije liderstvo. I to nije primjer kako bi se žene trebale ponašati u politici. Zapravo, nije primjer kako bi se bilo tko, a najmanje samozvani lider, trebao ponašati u politici.
Kolinda je možda "žena, majka, kraljica, vjernica i Hrvatica", još uvijek je predsjednica, ali nipošto nije liderica.