Među nama živi 30.000 nepismenih, više od 60.000 nije završilo nikakvu školu, 1,5 milijuna uopće se ne koristi internetom, a informatički nepismenih je i više. S druge strane, imamo tek 11.000 doktora znanosti. Nismo baš najobrazovaniji i najpismeniji. Vjerojatno je i to razlog što je namjera Kolinde Grabar Kitarović da upiše doktorski studij na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti dočekana s povećom dozom sprdnje.

Najveći kritičar tog poteza je sveučilišni profesor Gvozden Flego, koji je bio i kratkotrajni ministar znanosti. Upravo on bi trebao iskoristiti Kolindinu želju kako bi promovirao značaj obrazovanja, posebno onog cjeloživotnog. Vjerojatno bi to i učinio da se, primjerice, na doktorski studij upisala njegova kolegica Milanka Opačić. Očito je kriva boja partijske knjižice, koju je donedavno imala predsjednica, bila prevelika prepreka.

Njegov javni istup bio je signal i za početak općeg napada na KGK. Odjednom su svi postali stručnjaci za doktorske studije. Zabrinuli su se kako će pratiti predavanja, odakle joj 60.000 kuna za studij, kako će se uz nju osjećati ostali doktorandi, hoće li joj profesori popuštati na ispitima itd. A istina je nešto drugačija. Doktorski studij nije lagan, zahtijeva trud i vrijeme, ali ga se može završiti i uz puno teže poslove nego što je obnašanje dužnosti predsjednice Republike. Treba samo imati volje.

Bilo je mnogo razloga za kritiziranje predsjednice. Vožnja traktora, lijepljenje pločica i previše populizma. No ovo nije razlog za to.

Iz SDP-a očito uopće ne biraju sredstva za spašavanje vojnika Zorana. Pritisci na predsjednicu, mostovce, neodlučne zastupnike, manipulacije, spinovi... Sve samo kako bi mu Kolinda dala mandat i spasila ga prijevremene političke mirovine.