Jao, ne opet! Dinamo je dobro igrao i opet ljudi govore da dokad će više morati igrati na maksimirskom ruglu. A i reprezentacija je druga na svijetu. Svi zaslužuju bolji stadion. Ta šta će svijet reć’?!

Dajte, ljudi, neka jedan od vas zagovornika novog stadiona pokrene crowdfunding, da za početak vidimo koliko bi vas dalo svoje pare. I da vidimo koliko bi to love bilo. Sakupite li dovoljno, sagradite li stadion, sami odlučite hoćete li ga reprezentaciji ili Dinamu ili Miši Kovaču iznajmljivati ili ćete ih puštati besplatno. Vi odredite hoćete li vi, dioničari stadiona, plaćati ulaznice ili ulaziti besplatno, a nama koji u financiranju stadiona nismo sudjelovali gledanje utakmice ili koncerta, ili izložbu auta, što već, naplatite koliko god hoćete. Ili, tržište je tržište, naplatite koliko možete.

Nakon što izgradite stadion, ma i prodajte ga kome hoćete. Ako možete. Samo ne tražite od mene i ovakvih kao ja, koji bismo radije svoj novac usmjerili, recimo, u bolnice, da gradimo stadion, to jest ne tražite od države, grada ili bilo koga da našu lovu utuče u beton na Maksimiru ili drugdje.

Opet kažem, isplaćivanje bruto plaće unaprijedilo bi demokraciju. Bio bi to kvalitativni skok u razumijevanju funkcioniranja društva. Da svi do svakog 15. u mjesecu moraju uplatiti doprinose, ne da poslodavac plaća dažbine nego da svatko sam mora uplatiti, ljudi bi konačno shvatili da ne gradi država bolnice, stadione i ceste nego da ih gradimo mi. Da je to naša lova. I znatno bi motiviranije kontrolirali kako izabrani političari troše - naš novac.

Ili, najbanalnije, daj da vidimo ima li vas zainteresiranih za gradnju stadiona u Zagrebu bar koliko je malih dioničara Hajduka. Proračun Zagreba otprilike je deset puta veći od splitskog. Da vidimo koliko bi love ljudi koji pune zagrebački proračun sakupili za stadion – ali svojom voljom. Ili, zašto se ograničiti na Zagrepčane? Daj da vidimo koliko bi ljudi iz cijele zemlje izvadilo lovu iz džepa za stadion u Zagrebu.