Naša je gospođa predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nekidan iskoračila iz svog uskog svjetonazorskog habita te konačno i nedvosmisleno posložila neke povijesne činjenice iz davno završenog Drugog svjetskog rata. One o ustašama, notornim fašističkim ubojicama u logoru Jasenovac od 1941. do 1945. Za šeficu naše države to je svakako bitan i ponešto hrabar iskorak koji bi, vjerujemo, iskreno pozdravio i predsjedničin nono.

Pokojni Viktor Matejčić, predratni HSS-ovac, bio je pripadnik hrvatskog narodnooslobodilačkog pokreta. U partizane se nono Viktor zaputio, kazala je Kolinda Grabar Kitarović u intervjuu koji je dala u izbornoj kampanji, zgrožen zločinima talijanskih okupatora na Grobinšćini. Počinjenih na onom istom političkom i svjetonazorskom temelju zbog kojeg su ustaše radosno ubijale u Jasenovcu, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini...

Neki od zlonamjernika u hrvatskoj politici kazali su da to gotovo pa iznuđena predsjedničina osuda ustaških zločina. Jer Kolinda Grabar Kitarović je, eto, sve to kazala dok je ravno u oči gledao njezin važan gost, izraelski predsjednik Reuven Rivlin. U sjeni Bogdanovićeva cvijeta.

Sve da je i tako, a nije, predsjednica Republike Hrvatske zaslužuje hvalu. S druge strane, to joj baš i neće priznati njezino ‘hardcore’ biračko tijelo. U hrvatskoj populaciji gdje su civilizacijske odrednice zapadnih saveznika, na kojima je formirana demokratska i slobodna Europa pa i svijet (koji se još drži), jako toksične. Zato i je mega-vijest u Republici Hrvatskoj 2018. da je predsjednica države, ispred izraelskog šefa države, relativno jasno osudila fašizam i koncentracijske logore i ustaški režim u Hrvatskoj između 1941. i 1945.