To je to što me zanima!

Ključ uspjeha: Sreća je rad i odgovornost, budite uporni!

Marlena Bogdanović među prvima u Hrvatskoj uvela je tablete u nastavu. Inovativna nastavnica bila je gošća urednica 24sata povodom objave 5000. broja
Vidi originalni članak

Idealni uvjeti: sunčan dan, za nekoliko minuta ponovno ću vidjeti svoje učenike nakon proljetnih praznika. Uskoro počinje nastava. I tad stiže poziv iz redakcije 24sata.

Zašto baš ja? Pretpostavljam da bi većina ljudi, kad bi im predložili da postanu urednici novina na jedan dan, dugo razmišljala zašto zovu baš njih.

Odlučila sam kako uopće neću ni pokušati odgovoriti na to pitanje. Vremena je malo. Svega je nekoliko minuta do početka nastave, a ljudi u redakciji sigurno od mene očekuju brz odgovor. Život je kratak. Ovakva se prilika dobiva samo jednom u životu. I zato sam pristala. A pristajući na ponudu dobila sam još jedan dokaz kako je za sreću potrebno ovo troje:

- Imati hrabrosti za prihvaćanje izazova.

- Imati vremena za obavljanje svih poslova vezanih uz taj izazov.

- Imati upornosti za izvršavanje preuzete obaveze.

Iako čak i veliki filozofi vole reći da je sreća stvar slučajnosti, poznajem mnogo sretnih ljudi koji su se upravo natjerali biti sretni - zato što su bili hrabri, odvojili svoje vrijeme i uporno izvršili sve svoje zadatke. Sreća ih nije snašla, nego su na njoj marljivo radili. Po meni je odgovornost preduvjet za sreću. Ljudi koji nikad nisu prihvatili nikakvu odgovornost, nikad ni u čemu nisu uspjeli i zato je normalno da ne znaju što je sreća.

Zato sam odlučila maksimalno iskoristiti ovu jedinstvenu priliku i kao “24satna urednica“ pokazati kako u Hrvatskoj postoji jako puno sretnih ljudi! Ljudi koji su teško i marljivo radili, koji su bili uporni, hrabri i uspjeli su - i to u Hrvatskoj, zemlji koja je, vjerujem, mnogima sinonim za brojne ružne i tužne stvari.

Svi oni uporno preskaču na stotine podmetnutih nogu od zavidnih, nesposobnih i lijenih ljudi koji nemarno donose i loše provode zakone, pravila i norme svih vrsta i na svim razinama.

I pritom ću vam odati tajnu: cijela ova moja “filozofija“ o sreći ukradena je od mojih učenika! Već desetljećima u školi i oko nje promatram mališane. Djeca su uporna, marljiva i uvijek imaju vremena raditi stvari koje ih vesele. I zato su djeca sretna!

Odrastanjem zaboravljamo kako je lijepo biti sretan i koliko sami možemo raditi na tome, onoga trenutka kad odlučimo prestati tražiti tuđe nedostatke i zanemarivati vlastite.

Dopustite zato da vas preplave i nadahnu dobre i pozitivne priče ovog jubilarnog 5000. broja pa da već sutra odlučite kako napokon imate vremena i hrabrosti uhvatiti se nekog, makar malog projekta na sebi ili oko sebe. Budite uporni i trud će vam se sigurno isplatiti! Čak i ako ne ostvarite cilj koji ste prvotno zacrtali, osjetit ćete sreću jer sreća je putovanje, a ne odredište. Radeći na svojem projektu naučit ćete puno novih stvari i o sebi i o drugima, upoznat ćete neke nove, nadahnjujuće ljude i predjele o kojima prije svega toga niste ni sanjali da postoje. I u vama i oko vas.

Ne tratite svoj život na loše ljude i loše priče te zato uživajte u ovom broju 24sata!

Idi na 24sata

Komentari 1

  • Forrest Gump 07.05.2019.

    Učiteljice svaka čast na zalaganju, međutim djeca ne bi smjela cijeli dan buljiti u tablete... klasični tableti (osim onih specijaliziranih za čitanje, tzv. e-ink) ipak isijavaju opasno plavo svjetlo koje izuzetno opterećuje i oštećuje njihove nježne okice... također, kompletna nastava bi trebala biti okrenuta finskom modelu, neopterećena za djecu, okrenuta učenju kroz igru, zabavu, interakciju, organizirana po modelu razvijanja logičnog prihvaćanja, a ne štreberaja, poticanje razmišljanja, samopropitkivanja i debatiranja... škole ne bi trebale biti organizirane kao male košnice sa skučenim klupama i prisiljavati djecu da ko sardine 6h dnevno mirno sjede u njima i bulje u neke ploče ili tablete... škole bi trebale biti organizirane kao dinamični raznovrsni poligoni, sa radionicama (u kojima bi djeca zaista učila radit s čekićima, kliještima, pilicama, dlijetom, priborom za šivanje, francuskim ključem i sl.) , sportskim dvoranama (sa svakodnevnim tjelesnim odgojem), vrtovima (u kojima bi uzgajala bilje i uživo promatrala životne cikluse), igralištima (na kojima bi nesputano razvijala spretnost i povezivala sinapse), laboratorijima (za pokuse i razvijanje ljubavi prema kemiji), glazbenim kabinetom, likovnim kabinetima... pogledajte recimo model srednje škole Vladimir Prelog, pa tamo sigurno nećete naći nbesposličarske učenike koji profesore provociraju, ometaju profesore gađanjem raznim predmetima ili puštanjem "užičkog kola"... tamo učenici sudjeluju u stvaranju nastave...

Komentiraj...
Vidi sve komentare