Politička nestabilnost i neizvjesnost, prožeta ustavnim rupama i pravnim nedoumicama, plodno je tlo za stvaranje atmosfere izvanrednog stanja.
I u tome nema boljih od Vladimira Šeksa.
Prvo je jučer požurio izjaviti kako će predsjednica Republike, čiji je on savjetnik, "presjeći gordijski čvor" zapetljan neuspjelom konstituirajućom sjednicom Hrvatskog sabora, da bi sve do kasne večeri nudio priču o nekakvoj pobuni.
"Ako građani budu ogorčeni zbog ovakvog ponašanja svih na hrvatskoj političkoj sceni, mogu napraviti ogroman politički pritisak kako bi sudionici pregovora došli pameti i brzo konstituirali Sabor", kazao je Šeks.
Kakav bi to politički pritisak bio, nije objasnio. Nije rekao misli li na prosvjede, na izlazak naroda na ulice, na podizanje novih šatora ili što već. Nije rekao misli li na juriš građana na Pantovčak ili Banske dvore kao na Bastilju. Niti je rekao misli li samo na istraživanja javnog mnijenja.
Nije rekao ništa. Ali se pobrinuo da to zvuči jako ozbiljno.
Presjeći čvor
Toliko ozbiljno da predsjednica Republike naprosto ne bi imala drugog izbora nego presjeći taj čvor, raspisati izbore i formirati tehničku Vladu.
U ime stabilnosti sustava, države, društva, Ustava, demokracije i čega god.
Tomislav Karamarko bio je još slikovitiji. Doslovno, bombastičniji.
"Ono jučer je bio jedan bombaški prepad na Sabor", izjavio je jutros šef HDZ-a, dodajući kako misli da "ova trakavica ne može dugo trajati". Ili novi izbori ili dogovor.
"Mislim da građani ovo sve lošije i lošije podnose", poručio je na tragu Šeksovih upozorenja. I poput Šeksa nije ponudio nikakav argument za tu svoju tvrdnju.
Ali je bilo posve jasno u kojem smjeru ide: u smjeru provociranja uzbune i pobune. Falilo je samo da SDP optuži za terorizam.
Pazi, izbjeglice!
Kao ni mnogo puta ranije, HDZ ne preza pred stvaranjem atmosfere izvanrednog stanja samo kako bi prisilio Most da napokon potpiše koaliciju s njima. I samo s njima.
Na tom tragu bile su i poruke Karamarka i ostalih hadezeovaca upućenih Mostovcima da bi u "interesu nacionalne sigurnosti" trebalo što prije formirati novu Vladu, po mogućnosti s HDZ-om, kako bi Hrvatska zaštitila svoje granice od priljeva migranata iz islamskih zemalja.
One granice koje, kako jutros reče Karamarkov koalicijski partner Ladislav Ilčić, treba ograditi bodljikavom žicom u svrhu zaštite od "milijuna muslimana koji će preplaviti Europu jer su biološki jači od Hrvata".
Dakle, ako se ubrzo ne formira Vlada izbit će građanska pobuna, preplavit će nas izbjeglice i Hrvatska će biti na rubu propasti.
A prošlo je tek mjesec dana od izbora.
Manje nego kad je Ivo Sanader 2007. godine skupljao većinu i uredno kupovao koalicijske partnere.
Ovo što se danas događa još uvijek nije otišlo dalje od demokratske procedure.
Kolinda nas spašava
Ali Šeks i HDZ se žure proglasiti sve ovo nečim zabrinjavajućim i alarmantnim, nešto u čemu bi trebala posredovati Kolinda Grabar Kitarović kako bi osigurala stabilnost sustava.
Premda je podjednako alarmantna činjenica da se stabilnost sustava nalazi u rukama predsjednice koja je od prvog dana na Pantovčaku nastupila kao produžena ruka HDZ-a.
Predsjednice koja je već u prvom intervjuu narušila ustavni poredak tvrdnjom kako bi premijer trebao odgovarati i njoj, a ne samo parlamentu koji ga je izabrao. Koja je u nekoliko navrata pokazala nepoznavanje Ustava, pa i bezobzirnost prema trodiobi vlasti.
A na nedavnim konzultacijama neprimjereno zadržala pojedine aktere na privatnom razgovoru.
Zar nam je sudbina Ustava i političkog sustava u rukama takve osobe?
Nije baš utješno.
Nema sumnje da je Ustav u mnogim stvarima nedorečen i otvoren za svakakve interpretacije, da su politički akteri sebični i samodovoljni, ali sve ovo što se sada događa novost je za hrvatsku političku scenu koja je izašla iz komunizma u tuđmanizam pa u sanaderizam i u kojoj istinska demokracija nikada nije uhvatila korijena.
Nažalost, zbog ovakvog "bombaškog" histeriziranja Šeksa i Karamarka ni neće tako brzo.