Tomislav Karamarko u novoj će Vladi, kao njezin Prvi potpredsjednik, biti zadužen za ključan resor.
Resor radikalizacije.
Ono što je radio protekle tri godine u oporbi, nastavit će provoditi i na vlasti.
Premijer Tihomir Orešković bavit će se onim kućicama iz saborske prezentacije, Božo Petrov će držati Most na okupu i HDZ na vlasti, a Tomislav Karamarko će voditi računa o ideološkoj čistoći, svjetonazorskoj profiliranosti i političkom radikalizmu.
Već je u ovu "stručnu i reformsku" Vladu uspio progurati ministra branitelja koji bi sastavljao registre agresora i izdajica, te ministra kulture poznatijeg po negiranju hrvatskog antifašizma i osporavanju izvorišnih osnova hrvatskog Ustava. Da bi ovoga vikenda sve to "podebljao" tvrdnjom kako "ima indicije" da je HDZ na izborima pokraden za "pet ili šest mandata".
Krađa izbora
Svoje "indicije" temelji na činjenici da su u informatičkoj tvrtki APIS, kako reče, "skoro svi zaposleni članovi SDP-a", što je za formalno drugog, a praktički prvog čovjeka Vlade bilo dovoljno da dva i pol mjeseca nakon izbora pošalje nečuvenu poruku koja dovodi u pitanje legitimnost i legalnost ovih izbora.
Protekle tri godine govorio je o nenarodnoj i nelegitimnoj vlasti, sada govori o tome da je ta bivša vlast ukrala izbore. Da bi potom završila u oporbi.
Naravno, od Tomislava Karamarka ništa se drugo nije ni moglo očekivati, jer se od njega ni u protekle tri godine nije moglo čuti ništa suvislije od radikalnog političkog govora.
Ali nastaviti s takvom retorikom po ulasku u Vladu izaziva, u najmanju ruku, oprez i nelagodu.
Pokrale ga komunjare
Poruka o gubitku pet ili šest mandata bila je, to je posve jasno, upućena prvenstveno njegovim stranačkim kolegama, naročito onima nabrušenima zbog izostavljanja s ministarskih pozicija. Karamarko naprosto nije mogao smisliti bolji (maštovitiji) način da im objasni kako je iznevjerio obećanja o "dvotrećinskoj većini u Saboru", o tome da će "satrati SDP" i svesti ga na "pet ili šest posto mandata u Saboru", niti da se uvjerljivije opravda zbog činjenice da HDZ nema svog premijera.
Umjesto toga, optužio je zle komuniste iz SDP-a da su mu ukrali pet ili šest mandata.
Međutim, ta optužba, osim što je sumanuta, štetna i opasna, potpuno je i nelogična imajući u vidu činjenicu da je od izbora prošlo više do dva mjeseca, da je rok za podnošenje žalbi odavno istekao, kao i da je Karamarko odavno trebao znati da u APIS IT-u radi mnogo SDP-ovaca.
O tim uhljebima dosta se pisalo po hrvatskim medijima.
Ako je imao sumnje u njihovu vjerodostojnost, imao je dovoljno vremena to postaviti kao problem.
Radikalizacija javnosti
U ovoj državi, barem još neko vrijeme, postoje mnogi mehanizmi kojima se mogla osigurati kontrola djelovanja APIS-a. Kao što sad postoje institucije kojima se treba podnijeti prijava o svim sumnjama u regularnost izbornog procesa, po mogućnosti uz poneki dokaz.
A ne ovako radikalizirati javnost i političku scenu.
Ali, budimo velikodušni i prihvatimo za trenutak Karamarkovu argumentaciju. Ako uopće postoji. Recimo da je HDZ doista pokraden za pet ili šest mandata.
Ne bi li u tom slučaju bilo najpoštenije poništiti izbore i raspisati nove?
Dok bi Uskok istraživao i kopao, a možda čak i našao dokaze o malverzacijama, pokradeni pravednik Karamarko trebao bi prvi tražiti ponovljene izbore. Tako se to, naime, radi kad misliš da ti pokraden.
Neka se raspusti tek formirana Vlada, neka se raspusti tek sastavljeni Sabor, neka Karamarko, Crnoja i Hasanbegović odu iz Vlade, neka se Orešković vrati u Amsterdam, a Božo Petrov u svoj Metković, pa da birači izađu na nove izbore.
Je li to ono što želi Karamarko?
Je li doista toliko siguran da je pokraden da je spreman riskirati teškom mukom osvojenu vlast da potvrdi to na ponovljenim izborima?
Izdajice i smutljivci
Ne, Karamarkov resor je radikalizam i stoga on mora koristiti čak i ovako teške optužbe, pogubne za svaku vlast, ali i za svako demokratsko društvo, da bi onim izdajicama nacionalnih interesa sada priključio i kradljivce glasova na izborima.
Ima taj radikalizam i drugu svrhu. Naime, u situaciji kad Orešković uz evidentni blagoslov predsjednice Republike, samostalno vodi ekonomsku politiku, a Petrov drži HDZ u šaci i na na vlasti, ovakve verbalne vratolomije i kadrovske eskapade najbolji su način da Karamarko skrene pažnju na sebe.
Da zapravo sam sebi da na važnosti.
Nije važan kao premijer, niti je važan kao vođa Mosta koji drži HDZ na vlasti, pa onda želi biti važan kao politički radikal.
Upravo to je i u oporbi bio gotovo jedini i isključivi način na koji je Karamarko održavao vlastiti kredibilitet u očima svojih članova i birača. Na bilo kojem drugom području - od ekonomije do vanjske politike - demonstrirao je tragičnu neuvjerljivost, nesnalaženje, pa i diletantizam.
Ovdje je na svom terenu. Radikalizacija je resor u kojem se osjeća sigurno, a lustracija, izdajnici, boljševici, komunisti, četnici i Tito, a sada i pokradeni izbori, su teme na kojima osjeća da može graditi politički utjecaj. Zajedno sa Crnojom i Hasanbegovićem.
A radikalizam je evidentno jedini resor na kojem može funkcionirati u Vladi u kojoj on i HDZ imaju sve manje utjecaja.