Mislili smo da više nikad nećemo čuti ovu rečenicu: Hrvatska je pred sankcijama.

I to upravo u tjednu kad je ušla u Europsku uniju.

Navrle su uspomene na Tuđmanove devedesete kad je Hrvatska došla na rub međunarodnih sankcija zbog Bosne i Hercegovine, ratnih zločina, istjerivanja Srba i odbijanja suradnje s Haaškim sudom. 

Sjetili smo se i Račanova premijerskog mandata kad je zbog odbijanja optužnice za Janka Bobetka, bijega Ante Gotovine, otezanja s povratkom izbjeglih Srba, pa i nepristajanja uz američku Koaliciju voljnih za rat u Iraku, Hrvatskoj bio usporen ili potpuno blokiran put prema EU i NATO savezu.

ZERP ili EU

A sjećamo se i kako je Ivo Sanader bio pod ogromnim pritiskom Bruxellesa zbog ZERP-a i potpisanog dokumenta koji ga je obvezivao da zaštićeni pojas na Jadranu ne primjenjuje na zemlje članice Europske unije.

Ako se u prijašnjim slučajevima nije formalno baratalo terminom "sankcije", Hrvatska je svejedno trpjela konkretne posljedice takve politike.

A sada smo opet na toj razini.

Europska komisija poslala je prosvjedno pismo zbog zakona o uhidbenom nalogu. Potpredsjednica Europske komisije Viviane Reding na svečanosti u Zagrebu rekla je premijeru Milanoviću da mora povući zakon koji nije u skladu s onime što je Hrvatska potpisala u pregovorima s EU.

Odgovarajuće mjere

Pritom se pozvala na članak 38. Ugovora o pristupanju Hrvatske EU i zaprijetila "odgovarajućim mjerama" koje se poduzimaju u slučajevima kad Hrvatska ne ispunjava obaveze preuzete u pristupnim pregovorima.

A one sežu od tužbe Europskom sudu, preko diplomatskih sankcija, pa sve do zamrzavanja EU fondova. I ne udara Bruxelles samo one slabe: platili su već i Francuska, i Austrija, i Mađarska, Bugarska i Rumunjska...

A Hrvatska se svejedno inati. Premda nije baš jasno oko čega. 

Zakon o uhidbenom nalogu navodno je izmijenjen isključivo u svrhu zaštite hrvatskih branitelja. Međutim, među onih osamdesetak naloga koji su prije prvog srpnja stigli u Hrvatsku nema ni jednog naloga protiv hrvatskog branitelja.

I tko je onda najviše profitirao? Josip Perković, kojeg policija ne želi uhititi zbog upravo usvojenog zakona o uhidbenom nalogu s vremenskim ograničenjem kaznenog djela nakon 2002. godine.

Nema ugovora, nema para

Zar je onda moguće da će Hrvatska zbog toga riskirati eventualno zamrzavanje europskih fondova u koje Vlada polaže tolike nade za spas gospodarstva?

Na svečanosti ulaska u EU premijer Milanović nekoliko je puta naglasio da je Hrvatska "zemlja racionalnih ljudi". A on potpuno iracionalno inzistira na zakonu koji trenutno koristi samo jednoj osobi. 

Nadalje, on je taj koji često ponavlja izreku "Pacta sunt servanda", ugovore treba poštivati, posljednji put u vezi revizije Ugovora sa Svetom stolicom, a sada odbija poštivati potpisani ugovor s Europskom unijom.

To baš nije racionalno, nije ni realno, imajući u vidu činjenicu da su i mehanizmi i argumenti uglavnom na strani Bruxellesa, a da se i ne govori koliko je u neskladu s europskim ponašanjem. 

Zbog Franje ili Zokija?

Pa tako sada hrvatski građani umjesto slavlja zbog ulaska u EU moraju ponovno slušati prijetnje sankcijama i diplomatskim pritiscima, političkim packama i financijskim blokadama. 

I kao što devedesetih nismo znali trpimo li sankcije zbog Hrvatske, Oluje, branitelja ili samog Tuđmana, tako sada nije jasno zašto nas se izlaže pritisku Bruxellesa: zbog Udbe, zbog branitelja, zbog Josipa Perkovića ili pak zbog samog premijera Milanovića.

Njegove kapriciozne racionalnosti.