Dijete ima samo dva uzora u životu: mamu i tatu. Bojite se za svoje dijete i hoće li mu današnji svijet i mediji unijeti krive poruke? Pa samo vi znate zašto se bojite. Da ste napravili sve što je u vašoj moći – mirno bi spavali.

Ovih dana žustra rasprava na internetima: Bruno Šimleša je izrazio svoju zabrinutost oko toga jesu li pjevačice s golišavim imidžem pravi uzori za naše djevojčice. Čitam njegov tekst i na pamet mi padaju dva pitanja: Zašto on gleda Lidijin Instagram i čita komentare, čak ih i komentira – pa nije valjda ispod slike cure na surf dasci u badiću očekivao lirske pjesme ili filozofske uvide? A onda i ovo: Uf, meni bi bilo neugodno da mi tata gleda golišave cure na Instagramu i onda ih komentira i brine se hoće li me njihovo postojanje pokvariti, kao da ja nemam svoj mozak i stavove, i kao da sam nejaka i praznoglava kada toliko sumnja u mene.

Tata Bruno, je li to zato što sam žensko? Misliš li da moj brat ima same super uzore ili misliš da je on samo sposobniji za život od mene?

Sjećam se našeg prvog koncerta. Jerko i ja poludjeli smo za Lepom Brenom i mama i tata odveli su nas u dom sportova, iako nikom od njih ili njihovih prijatelja nije bila bliska ta muzika (i moja mama nije nosila minice). Sjećam se Breninih dugih nogu i kratkih minica i kontroverznog jahanja na ramenima jednog od svojih muzičara u Slatkom Grehu. Vjerojatno sam i ja htjela takve minice i crvene nokte ali sljedeća faza je već bila Đurđica Barlović, Novi Fosili i "E, moj Saša!" a već sljedeća Plavi Orkestar, Bajaga i Michael Jackson. Ali nitko mi nije branio da sama formiram svoj ukus. Niti se moj tata zgražao nad slikama golih cura iza objektiva Jadrana Lazića u Startu, niti ih je komentirao pred nama da brat i ja pomislimo da te cure nisu dobri ljudi.

Zamislite da se ja zgražam nad Justinom Bieberom i njegovim načinom života, ponašanjem i objesnošću? Zamislite da se bojim da će on ili slični mu prenijeti krive poruke mom sinu i da će zbog medija i nasilja na TV-u postati loša osoba? Malo naivno, zar ne? Meni osobno, to bi značilo da sam uplašena i nesamopouzdana i da moje dijete sa mnom nije u dobrim rukama kada ga ne mogu sačuvati od loših odluka i stavova. Meni bi to značilo da odgovornost za njegovu sreću i blagostanje prebacujem sa sebe na nekog drugog (svijet danas, medije, glazbu, društvo...). Ne, to tako ne ide. I ja sam bila oduševljena istim stvarima kao i moje prijateljice ali došlo je vrijeme kada sam izgradila svoje stavove i kada sam razmišljala svojom glavom. I tada sam bila zahvalna što mi roditelji vjeruju i podržavaju me i znala sam što je dobro za mene a što loše – ta nije li to cilj odgoja? Da ti je dijete samostalno i razmišlja svojom glavom? Možeš li uvijek biti uz nju ili njega? Ili je bolje da ga opremiš zdravim stavovima i mirno ga pustiš u svijet?

Djeca prolaze kroz razne faze u odrastanju od kojih je velika i bunt protiv svega što tvoji "starci" misle da je dobro za tebe. Kaj ste zaboravili svoje djetinjstvo? Zamislite da vam je mama pokidala plakate od Sex Pistolsa rekavši da ćete zbog njih završiti na heroinu? Ja bih bila uvrijeđena da mama i ima tako loše mišljenje o meni. Bila bih tužna kad bih pomislila da moji roditelji ne vjeruju u moju sposobnost za život i vlastitu pamet.

Nisu ti djeca danas previše na igricama nego im ti premalo čitaš i ne razgovaraš s njima i prepustio si ih tabletu i televiziji.

Znate zašto se ne bojim da će mi sin loše postupati sa ženama? Zato što mu svojim životom i ponašanjem pokazujem što je kul a što ne i otišla sam iz braka koji nije bio dobar za mene pa se ni ne bojim da će on osjećati da mora nešto trpjeti "zbog djece ili drugih izgovora".

Ne bojte se. Vaša djeca ionako ne slušaju što vi govorite ili što im mediji prezentiraju, oni samo gledaju vaš život i uče iz vaših primjera.

Mama i tata. Lile, Trump, Rozga ili Todorić su samo trenutni protagonisti u medijima koje im vi, mama i tata, dovlačite u živote i dnevne sobe komentirajući ih i baveći se s njima. Umjesto neke trač emisije o estradi ili showa, otvorite čovječe ne ljuti se i odigrajte partiju sa svojom obitelji. Curice od svog tate uče kako se njihov muškarac treba odnositi prema njima a dečki od svoje mame uče kako se ponaša prema ženi. Vrlo jednostavno. No je li jednostavno preuzeti odgovornost ili je puno lakše kriviti svijet, medije i žaliti se da više nije tako dobro kako je nekada bilo. Pa i meni je bilo bolje prije kad sam mogla preskakati ograde ali to kaj sada ne mogu, ne znači da je cijeli svijet otišao baj baj...

Zar ne?

Anđu Marić pratiti možete i na njenom blogu. 

Ostali Anđini tekstovi za BlogBuster:

• Liječnica je problijedila, a život koji sam živjela samo je nestao
• Pravo na mamu i tatu: Znam da će na kraju sve oluje proći
• Gdje vam je fokus? Svi smo mi često jedna nezahvalna banda

O BlogBusteru:

'Ispričaj svoju priču.' To je otprilike moto BlogBustera, nove platforme na kojoj Styria, vodeća medijska kompanija u Hrvatskoj, okuplja najzanimljivije domaće autore, blogere i komentatore, ali i sve one koje će iz vedra neba 'puknuti' inspiracija pa će poželjeli svoje iskustvo podijeliti na mreži s rekordnih milijun i pol jedinstvenih korisnika mjesečno. Ukoliko ste jedan od njih javite nam se na mail blogbuster@styria.hr, a pratiti nas možete i na Facebooku.