Oduvijek sam mamu gledao kao mamu. Nije bila žena, bila je moja majka. I kad je plakala, i kad se smijala, i kad je bila ljuta, pa čak i kad me kažnjavala... To nisu bile emocije neke žene, to je uvijek bila moja majka. Iako sam odgojen u obitelji u kojoj je većina žena, opet nikad nisam imao dojam da su to oko mene žene, kao da im je spol bio mama, baka, sestra...

No godine su prolazile, dječak je odrastao, vidio što je svijet, što je borba za preživljavanje, što je ljubav, što je bol, što je život. Tada mi se u glavi nešto promijenilo, dogodio se neki klik. Majka više nije bila samo majka, u mojim očima postala je i žena. Tek tada, i meni je to bilo nevjerojatno, ali uistinu tek tada u meni se probudila istinska ljubav prema toj osobi.

Spoznaja da ona nije tu zdravo za gotovo, da je život boli i udara kao i mene, kao i svakog drugog doduše, jako me potresla 

Ne ono kako po prirodi stvari voliš svoju mamu nego prava ljubav i poštovanje. Tek sam tada postao svjestan čega se sve u životu odrekla kako bi me odgojila, pružila mi najviše što je mogla i dala mi što je mogla bolju startnu poziciju za borbu sa životom. Tek kada sam i sam spoznao ljubav, došlo mi je iz dupeta u glavu koliko su je boljela dva propala braka i koliko su zapravo pekle suze koje sam kao klinac gledao kako joj padaju niz lice kad su muškarci bezobzirno odlazili iz njezina života jer je imala previše godina, jer je imala dijete, jer je postojala neka mlađa, jer se nisu htjeli vezati, jer je njezina obitelj prečudna, jer ih je previše voljela...

Spoznaja da ona nije tu zdravo za gotovo, da je život boli i udara kao i mene, kao i svakog drugog doduše, jako me potresla. Također, istodobno u meni se rodilo i veliko poštovanje prema toj osobi, toj ženi. Iako je život nije mazio, uvijek je bila tu, ma koliko da joj je bilo teško. Uvijek je negdje čuvala osmijeh za mene i još ga čuva, riječ potpore, poneku kap mudrosti skupljenu kroz težak život. Muškarci nisu takvi, barem većina nije. Kad stvari nisu dobre, oni odlaze. 

Žena će ostati i uvijek će nuditi ljubav, kakva god situcija bila, uvijek još ljubavi, a ljubav liječi sve. Zanimljivo je i kako će većina muškaraca uvijek sebe stavljati na prvo mjesto i život  gledati kroz pitanje 'kako to meni odgovara?', dok će nemali broj žena imati nekoga za koga brinu i čija dobrobit im je često važnija od njihove. Za tako nešto potrebna je moć, nevjerojatna snaga volje i karaktera, a ženama je to, čini mi se, prirođeno i to ih čini, svaku od njih - kraljicom.

Uživajte i u ostalim iznenađenjima koja smo pripremili za vas u specijalu Samo za žene!