Jasno je da vladajući oduvijek u predizbornoj kampanji iskorištavaju svoju poziciju. Ne čudimo se ako ih na predizborne skupove voze u državnim automobilima ili ako posjete planiraju tako da spoje sastanke sa stranačkim skupovima. I da za sve to, vjerojatno, uzimaju dnevnice iz proračuna. Iako bi takvo ponašanje u uređenim državama, poput skandinavskih, izazvalo barem javno zgražanje, kod nas je to “normalno”.

Da će Milanović trošenje državnog novca u osobne svrhe podignuti na višu razinu trebalo je postati jasno kad ga je 2013. Vladin avion neplanirano spustio na riječki aerodrom na Krku. Ili kad ga je ovo ljeto policijski helikopter dovezao na Grobnik pokraj Rijeke. Nikad nismo saznali kome je išao i koliko nas je to koštalo. Tko zna je li takvih izleta plaćenih našim novcem bilo još, samo su ostali tajni? A ovih dana su na adrese desetaka (možda i stotina) tisuća obrtnika, poduzetnika, odvjetnika i tko zna koga sve ne, stigla pisma Milanovića i njegova vjernog pajde Gordana Ništkoristi Marasa. U koverti je prospekt koji potpisuju Vlada i Ministarstvo poduzetništva i obrta, a u kojem se objavljuju selektivni podaci o gospodarskim čudima za lakovjerne, koje je proizvela Vlada na odlasku. Priloženo je i pismo u kojem veliki mag Maras pojašnjava kako je on najljepši, najpametniji i najbolji ministar. Samo nedostaje Marasova fotografija. 

I sav taj cirkus bi bio u redu da su ga iz svog džepa platili Zoki i Gogač. Ali nisu, ruku u džep zavukli su nama. Tiskanje letka, pismo, koverta i poštarina, i sve to u nekoliko desetaka ili stotina tisuća primjeraka, moglo bi koštati i pokoji milijunčić. Ali što je to prema novoj četverogodišnjoj hladovini u Banskim dvorima? Ništa. Pogotovo ako se plaća tuđim novcem. Lako je tuđim gloginje mlatit!