Nedavno se riješio Darka Milinovića, upravo je u procesu rješavanja Milijana Brkića, uspješno je razblažio vukovarski prosvjed Ivana Penave, a sada se navodno riješio i Željke Markić i njezina referenduma.
I tko još kaže da je Andrej Plenković "svilen"?
Nije svilen kad je njegova koža u pitanju.
Vrlo efikasno i sistematično rješava se jednog po jednog protivnika s desnice, unutar stranke ili izvan nje, služeći se stranačkim ili državnim mehanizmima, uz pomoć institucija ili mimo njih.
Milinović nije samo izgubio lički HDZ, već je nakon autobusnog desanta na Središnjicu izbačen iz stranke. Plenković nije prljao ruke, stranački sud je odradio zadatak.
Milijan Brkić je tjednima na političkoj vjetrometini, na medijskoj streljani i pred Državnim odvjetništvom. Plenković ne osuđuje. Institucije će također odraditi svoj posao.
Dio po dio...
Plenković je postupno razmontirao dio po dio vukovarskog prosvjeda, redom su odustajali branitelji, Hvidra, Generalski zbor, a ostala je desničarska "sitna boranija" koja bez HDZ-a nema šanse. Čak je i Kolinda digla ruke.
A sada Jutarnji list objavljuje neslužbene informacije kako Željka Markić i njezine referendumske inicijative nemaju dovoljno potpisa za raspisivanje referenduma. Navodno su potpisivali umrli i stranci, kako to inače biva u Hrvatskoj, a kopirale su se i liste potpisa za referendum o braku.
Plenković se nije dao impresionirati: dao je institucijama da prekontroliraju baš svaki potpis, korak po korak, jer je znao - kao i svi mi - da se u tim popisima može pronaći svašta.
I kao što nitko realan nije vjerovao da su referendumski potpisi skupljeni legalno i pošteno, tako će mnogi sada posumnjati u poštenje Plenkovićevih i Kuščevićevih brojača. Jer, ipak se ovdje radilo o njihovoj koži. Referendum je išao na Plenkovića i njegove koalicijske partnere.
A referenduma nema bez HDZ-a. Još manje protiv HDZ-a.
Plenković je tako, barem sudeći po još uvijek neslužbenim informacijama, dobio još jednu bitku protiv desnice. Kao da je netko sumnjao...
Moć samoodržanja
Jer, u ovih par godina mogli smo naučiti jednu stvar: gadno griješi onaj tko će podcijeniti Plenkovićevu moć samoodržanja.
Nije Markićkin referendum odbačen zbog suštinskih razloga i s ustavnim argumentima, poput onoga da se ne smije manjine i njihove zastupnike diskriminirati u parlamentu oduzimajući im pravo da izglasavaju državni proračun. Ali cilj je, zasad, postignut. Uz likovanje i aplauz liberalne ljevice.
Andrej Plenković uspio je napraviti ono što Zoran Milanović nije ni pokušao.
Sve ono što se ovih mjeseci pakiralo Plenkoviću, od desničarskih prosvjeda do antivladinih referenduma, naprosto je "copy-paste" scenarija iz perioda Milanovićeve vlade. S ključnom razlikom - HDZ je tada bio na suprotnoj strani.
Jadranka Kosor je jutros primijetila na Twitteru kako nitko iz HDZ-a, čak ni oni iz Plenkovićeva okruženja, nije želio ovako studiozno provjeravati potpise za referendum o braku. Ali za Plenkovića su bili spremni učiniti sve.
"Svileni pristup"
I u svemu ovome otkriva se Plenkovićev "svileni" pristup.
On ne vodi javne ratove, ne obračunava se s protivnicima i ne koristi ove pritiske kako bi educirao ili mobilizirao javnost. Ne osuđuje fašiste, ne kritizira radikale, ne proziva populiste.
On svoje obračune rješava u tišini: uz pomoć medija, kroz stranačka tijela, preko pravosudnih institucija, uz pomoć povjerenstava...
Reklo bi se, ubija procedurom.
Recept se zasad pokazuje uspješnim. Prije samo mjesec ili dva pisale su se desničarske presude Plenkovićevoj vladavini. Jedan za drugim redali su se udarci s desnice.
A sada, jedan za drugim, ti udarci se neutraliziraju, a akteri marginaliziraju ili kompromitiraju.
Nema tu puno buke i strasti. Samo birokratsko odrađivanje posla.
Plenković time postojano jača svoju poziciju u HDZ-u, u Vladi, ali i u dijelu lijevo-liberalne javnosti koja podržava njegov obračun s ekstremnom desnicom.
I ne samo to: otvara si manevarski prostor za daljnje djelovanje.