Je, on je nju ubio, ali nekako je to i zaslužila. Ili nije mali ni mogao drugačije s takvom ženom. To je ono što se može iščitati iz izvještaja o događajima na suđenju Davidu Komšiću za brutalno ubojstvo nesretne Kristine Krupljan. I izvan sudnice cijela je stvar postavljena sasvim jasno: bogata, poduzetnička obitelj sa značajnim materijalnim resursima protiv samohrane majke, tvorničke radnice, čija je kći iskrvarila u autu nakon 88 histeričnih uboda nožem.

Jer je mali David, kako kažu svjedoci, htio da ona bude samo njegova ili ničija. Komšići su se dobro potrudili oko svega. Dali su i 175 tisuća kuna roditeljima ubijene, angažirali omiljenog Horvatinčićeva odvjetnika Miljevića (koji gradi strategiju obrane pa se sad spominju i dosad nepoznati psihički problemi optuženog) te se ne libe reći što treba u obranu njihova sina i nećaka.

Bogata, poduzetnička obitelj sa značajnim materijalnim resursima protiv samohrane majke, tvorničke radnice, čija je kći iskrvarila u autu nakon 88 histeričnih uboda nožem

Pa makar to imalo malo veze s postupkom te prelazilo sve granice ljudskog dostojanstva i dobrog ukusa u nesreći koja će, kako god okreneš, obilježiti obje obitelji. Nije lako sutkinji Mazalin koja će morati konačno presuditi mladom Komšiću. Ta presuda neće biti samo pravna kvalifikacija.

Ona će, zbog velike medijske pažnje i stanja u društvu, pokazati kako se nosimo s bezrazložnim i brutalnim nasiljem prema ženama. Bez obzira na okolnosti koje su dovele do tragične smrti nesretne cure.

U komentarima čitatelja, ispod izvještaja na webu 24sata o četvrtom danu suđenja, netko je napisao da Kristinu Krupljan sad opet ubijaju. Sasvim moguće. Jer u državi u kojoj je ratifikacija Istanbulske konvencije, koja žene štiti od nasilja, zaustavljena zbog političkih dogovora, nije lako biti žena.