Potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević ušuljao se jučer na komemoraciju za Slobodana Praljka u dvorani "Lisinski", odslušao govore, a zatim se išuljao na stražnji izlaz, pobjegavši od novinara i izjava.
Pokazao je da je ipak došao na skup, ali nije želio da ga na tom skupu itko vidi.
Ili se naprosto osigurao da ga Milijan Brkić ne optuži kako "ne osjeća Hrvatsku".
Jer, potpredsjednik Hrvatskog sabora i neformalni lider desne radikalne frakcije HDZ-a, svojom jučerašnjom izjavom jasno je povukao crtu između onih koji su došli na komemoraciju i onih koji su je odlučili zaobići.
"Svatko tko osjeća Hrvatsku, Domovinski rat i hrvatske branitelje danas je tu. Oni koji nisu imaju svoje razloge za to i to morate njih pitati", izjavio je Brkić nakon komemoracije.
Distinkcija je, dakle, bila više nego jasna.
Osjećaj za zločin
Oni koji su došli na skup ratnom zločincu osuđenom za udruženi zločinački pothvat, zatvaranja, progone, logore i ratne zločine u BiH "osjećaju Hrvatsku".
Oni drugi nemaju taj osjećaj.
Ili naprosto osjećaju da njihova Hrvatska nema i ne bi smjela imati veze s ovakvim komemoracijama.
Pritom čak nije do kraja bilo jasno što je ona zapravo trebala biti. Na njoj je izvedena hrvatska himna iako u zakonu stoji da se "himna Republike Hrvatske ne smije izvoditi na način i u prilikama koji vrijeđaju ugled i dostojanstvo Republike Hrvatske".
Moglo bi se reći da je komemoracija za ratnog zločinca jedna od takvih prilika.
Svečani zločini
Jednako tako, na skupu su se neki generali pojavili u svečanim odorama Hrvatske vojske, iako u zakonu stoji da se odore smiju nositi samo u "svečanim prilikama". Može li se komemoracija haškom osuđeniku smatrati jednom takvom svečanom prilikom?
I narušava li se možda ugled te odore ako ju se povezuje s onima koji su osuđeni za ratne zločine?
Premda na skupu nije bilo državnog vrha, ipak su se pojavili HDZ-ov potpredsjednik Sabora, HDZ-ov potpredsjednik Vlade i savjetnik predsjednice Republike. Znači li to da ova vlast podržava ratne zločince?
I kao da sve to nije bilo dovoljno, Brkić je javno optužio one koji se nisu pojavili u "Lisinskom" da "ne osjećaju Hrvatsku, Domovinski rat i hrvatske branitelje".
Premda se na skupu, recimo, nisu pojavili ni Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak, oni čije je oslobađanje u Haagu slavila cijela Hrvatska kao pobjedu pravde i pravednosti. Nije bilo čak ni Tomislava Karamarka, Brkićeva starog prijatelja. Kao što, uostalom, nije bilo ni Andreja Plenkovića ni Kolinde Grabar Kitarović.
Želi li Brkić reći da oni ne osjećaju Hrvatsku, Domovinski rat i branitelje?
I što bi se dogodilo da su je na vlasti SDP-ova lijeva koalicija?
Dvije kolone
Nešto slično već smo imali prilike vidjeti. Prije četiri godine Stožer za obranu hrvatskog Vukovara, uz pomoć i podršku Karamarkova HDZ-a, sabotirao je službenu komemoraciju povodom dana sjećanja i organizirao dvije kolone - onu vukovarsku, hrvatsku i domoljubnu i onu državnu koja to, po njihovu mišljenju, nije bila.
Pa se koloni u kojoj su bili Zoran Milanović, Ivo Josipović i Josip Leko čak blokirao put do Ovčare, do kamo se probila samo jedna, ona HDZ-ova kolona.
Brkićeve riječi nakon jučerašnje komemoracije evocirale su pokušaje takvih podjela. Na one koji "osjećaju Hrvatsku" na skupu za ratnog zločinca i one druge koji Hrvatsku navodno ne osjećaju. Ili osjećaju neku drugu Hrvatsku.
Podjelom do Zajedništva
Možda to zvuči neobično u doba proklamiranog Zajedništva, ali posve je uobičajeno kad su u pitanju HDZ i Milijan Brkić kao samoimenovani guru onoga što se promovira kao pravo hrvatstvo.
Oni koji nisu s njima, automatski su protiv njih.
Oni koji nisu uz ratnog zločinca, "ne osjećaju Hrvatsku".
Zajedništvo je isključivo na njihovoj strani. Sve drugo proglašava se izdajom Hrvatske.
Stoga lukavi Damir Krstičević nije mogao dopustiti da se jučer nađe na krivoj strani. Ne ako bi želio da se s njim ozbiljno računa na predsjedničkim izborima.
Put na Pantovčak već jednom je kretao iz šatora. Sada bi mogao krenuti iz malo otmjenijeg šatoraškog skupa u "Lisinskom".