Slučajno se poklopilo da će to biti zadnja nedjelja fašnika.
Dan kada će se Kolinda Grabar Kitarović prerušiti u Franju Tuđmana. Kad će nataknuti lentu, postrojiti počasnu gardu i položiti prisegu za predsjednicu Republike. Vjerojatno u bijelom kostimiću.
Za onu karakterističnu grimasu bit će zadužen Tomislav Karamarko.
Uglavnom, najava izabrane predsjednice da će na svečanoj inauguraciji na Trgu svetog Marka, u nedjelju 15. veljače, nakon 15 godina aktivirati nacionalne simbole poput lente i garde, zajedno s još nekim dijelovima programa koji bi trebali spadati pod "ugodna iznenađenja", sasvim je logična.
Ništa manje nismo mogli ni očekivati.
Kitarović je dobila predsjedničke izbore na povratku nasljeđu Franje Tuđmana i Franjo Tuđman će nam se te nedjelje ponovno ukazati. Ako nikako drugačije, a onda u obliku lente koja je u kolektivnom sjećanju ostala upamćena kao simbol Tuđmanove vladavine devedesetih godina.
Izabrana predsjednica zna zašto će sada staviti lentu, kao što su Stipe Mesić i Ivo Josipović prije nje znali zašto je neće staviti.
Bijeg od lente
Mesić se 2000. godine želio pod svaku cijenu odmaknuti od Tuđmanovih simbola, dok je Josipović po stupanju na dužnost predsjednika 2010. godine izjavio kako "u današnjim uvjetima nošenje lente ne bi imalo učinak jačanja digniteta države, već upravo suprotno".
I baš zato što su Mesić i Josipović dosljedno izbjegavali stavljati tu famoznu lentu, čije je nošenje inače propisano zakonom, Kitarović je sada već u prvoj prigodi vraća na velika zvona.
Lenta je, kao politički simbol, još od devedesetih dijelila hrvatsko društvo. Baš kao što ga je dijelio njezin nositelj Franjo Tuđman. I kao što je Kolinda Grabar Kitarović ove predsjedničke izbore dobila upravo u atmosferi društvenih podjela.
Zeleni vragovi i jugosmradovi
Tuđman je pod lentom prozivao vragove svih boja, optuživao kritičare da nikad nisu željeli Hrvatsku, progonio novinare, prisluškivao oporbenjake, poništavao rezultate izbora, vrijeđao građane.
Kitarović se lente dočepala uz pomoć braniteljske hajke protiv Jugoslavena, na valu hadezeova lova na "jugofile i jugosmradove", u ozračju rata "pravih" protiv "loših" Hrvata, protiv onih koji uopće nisu Hrvati, kao i onih koje je HDZ-ova kandidatkinja nakon izbora deklarativno svrstala pod političke Hrvate.
Zato je aktiviranje lente najmanje što je u ovom trenutku mogla učiniti.
Tuđman je s tom lentom, s počasnom gardom i ostalim predsjedničkim simbolima, izazivao podsmijeh i usporedbe s južnoameričkim diktatorima, stvarao sliku državnika s arhaičnim poimanjem nacije, a od države radio pozornicu za operetski pristup državnom protokolu.
Da bi je zatim svojim stilom vladanja pretvorio u simbol podjela, a ne okupljanja.
Svi ste vi moji!
Predstavljao se kao Otac domovine, kao tata svih Hrvata, kao figura koja okuplja sve građane Hrvatske - osim onih koji se s njime nisu slagali.
Kitarović je pobjedu proslavila pokličem "svi ste vi moji", dok su njezini birači slavili pobjedu nad "onima drugima". Nad onima koje smatraju manje dobrim Hrvatima, manje lojalnim građanima, manje iskrenim domoljubima, manje podobnim braniteljima.
Stavljanjem lente Kitarović će poslati poruku da ta podjela nije ukinuta.
Neki će reći i da je ta nesretna lenta simbol prve velike pljačke, one privatizacijske i pretvorbene s početka devedesetih, da su pod njom stasali Tuđmanovi tajkuni, da je pod njom Hrvatska bila međunarodno izolirana, kritizirana, izbjegavana.
A ti isti će izabranoj predsjednici Kitarović nabiti na nos činjenicu da je bila članica Sanaderove vlade koja je izvršila drugu pljačku Hrvatske, kao i da je "lutka na koncu" Tomislava Karamarka koji kopa po starim ranama i budi duhove za koje smo mislili da su zauvijek pokopani pod mirogojskom pločom.
Zato je lenta toliko važna. I izabranoj predsjednici i njezinim kritičarima.
Povratak u budućnost
Pa ako toj lenti, počasnoj gardi, cehu od 600 tisuća kuna pribrojimo i medijska nagađanja o zagrebačkim dvorcima kojima Kitarović želi zamijeniti Ured predsjednika na Pantovčaku, onda je jasno da se u punoj brzini vraćamo tamo odakle smo ne tako davno pobjegli.
U vrijeme kad se narod zabavljao simbolima, a simboli zloupotrebljavali za maskiranje pogubne politike.
Još kad bi Josipa Rimac skinula još jednu zastavu s kninske Tvrđave, onda bi se moglo reći da je igrokaz kompletan.