Mundijal je kruna nogometne sezone koja je od početka do kraja ispunjena najvažnijom sporednom stvari na svijetu, no kada se na najvećoj pozornici ugase svijetla i spuste svi zastori, nogomet se vraća u onu svoju „realnost“. Kad završi SP ne preostaje puno vremena do prvih pretkola Lige Prvaka i Europske lige i do početka nacionalnih liga na brdovitom balkanu, stoga, ako je se nogometom moguće predozirati (nije) godina Svjetskog prvenstva je odlična prilika za to. Kada se lopta prestane kotrljati, onda na scenu stupa ples milijuna, telefoni menadžera i sportskih direktora ne prestaju zvoniti, a posebno su „vruća“ roba oni igrači koji su posebno zasjali na Svjetskom prvenstvu.
SP je natjecanje koje privlači daleko najviše pozornosti, to je vrijeme kada izraženo prate nogomet i oni koji ga inače ne konzumiraju u tim količinama kada je „regularna“ sezona u toku. Kada svaki potez određenog igrača prate oni kojima to inače nije praksa, logično je da onda pod posebnim povećalom promatraju klubovi, treneri ili agenti. Kažu da je najgore vrijeme za kupiti igrača baš nakon velikog natjecanja kao što su Svjetska ili Europska prvenstva – uzorak utakmica u kojima se igrač dokazao je vrlo malen, svi su vidjeli koliko je određeni igrač dobar, pa mu cijena astronomski raste. Sa druge strane u većini slučajeva je suprotnost igrati za klub i reprezentaciju, u tome bitan faktor igra motivacija, dok će u novom potencijalnom klubu igrač možda igrati drugu poziciju ili imati drugačiju ulogu na terenu, sistemi i mehanizmi igre razlikuju se na klupskom i reprezentativnom nivou.
Svako veliko natjecanje ima potpune pogotke poput Pavela Nedveda i totalne promašaje kao što je El Hadji Diouf, svako Svjetsko prvenstvo izbaci svog Keylora Navasa i Isakssona, umijeće trenera i menadžera očituje se u tome da izbjegnu novog Asamoah Gyana, Odonkora, Dumitrescua, a pronađu svog Teveza, Hagia ili Mascherana. U nastavku teksta pozabaviti ću se transferima najvećih klubova iz Engleske Premier lige, koje su igrače doveli i kako bi se oni mogli uklopiti u novu sredinu.
Iza Manchester Citya je povijesna sezona, ekipa Pepa Guardiole odigrala je najdominatniju sezonu u povijesti Premier lige, igrajući lijep nogomet, sa posebnim stilom. Njihov roster je i dalje najbolji u ligi, nije bilo nikakvih značajnijih odlazak, od poznatijih igrača klub je napustio Yaya Toure, ali on već odavno nije bitan faktor u ovoj ekipi. Iako je osvojio ligu bez previše muke, City je još jednom pokazao da im po platežnoj moći nitko nije ravan u ligi – oborili su klupski rekord i doveli Ryada Mahreza iz Leicestera za 60 milijuna funti. Još je prošle zime Mahrez bio jako blizu prelaska na Etihad, ali Leicester je blokirao transfer. Kada na onakvu ekipu nadodate igrača koji je prije par godina izabran za najboljeg pojedinca u ligi, tek tada shvatite kakvu je družinu u plavom dijelu Manchestera okupio Pep Guardiola. Mahrez je u onoj bajkovitoj sezoni pod palicom Raniera otišao do kraja, u prvi naslov Leicestera u povijesti Alžirac je ugradio čak 17 golova.
Od te sezone uslijedio je njegov pad, ali Mahrez je nastavio sa dobrim i solidnim igrama – od početka sezone 2015/2016. samo je osam igrača zabilo više golova od Mahreza, a tek njih pet je imalo više asistencija, po uspješnim driblinzima nalazi se na četvrtom mjestu. Najubojitije oružje Mahreza je igra 1 na 1 uz desnu aut liniju, nakon čega se onako „Robbenovski“ zabija u sredinu ciljajući dalji golmanov kut plasiranim udarcem. Osim desnog krila, u Leicesteru je prošle sezone korišten odmah iza napadača gdje je također koristan. Problem u Cityu bi se mogao pojaviti zbog totalno različitog sistema igre, Leicester je kroz prošle sezone napadao najviše preko kontra napada, dok će pod Guardiolom zbog velikog posjeda i pozicijske izgradnje napada u većini slučajeva igrati na duboko postavljenu obranu. Stoga, Mahrezu će sigurno trebati vremena da se privikne na potpuno drugačiji sistem igre, a valja napomenuti da se u ovoj ekipi neće sve vrtjeti oko Mahreza kao prije, on će svoje mjesto u ekipi morati zaraditi, a to će vjerojatno značiti ulazak sa klupe u početcima. Igrač poput Ryada Mahreza bio u velikoj većini ekipa na svijetu bio sigurno prva postava, Guardiola ima taj luksuz da mu on i još par klasnih igrača budu pričuve i čine nevjerojatno široku momčad.
U crvenom dijelu Manchestera stvari nisu tako bajne, u centru zbivanja je Jose Mourinho sa svojim izjavama, od kritiziranja transfer politike svog kluba, dovođenja u pitanje kvalitete mladih igrača, do traženja razloga zašto bi navijači došli na prijateljsku utakmicu koju je Manchester igrao protiv Liverpoola. Već duže vrijeme je „Special one“ u otvorenoj svađi sa vodstvom kluba, razlog je novac za pojačanja, njegova nedavna izjava to najbolje opisuje: „Volio bih imati još dva igrača. Mislim da neću dobiti dvojicu, moguće je da dobijem jednog. Prije par mjeseci sam dao listu od pet igrača svom klubu, još čekam da vidim postoji li mogućnost da dođe netko od tih igrača.“
Jasno je da će Mourinho prvo morati prodavati da bi kupovao, ali vrijeme radi protiv njega. Postoji dosta igrača kojih se United mora riješiti, no tek je Blind prodan u Ajax (14 mil. funti), od ostalih najviše se priča o odlasku Shawa, Fellainia i Darmiana, dok je Anthony Martial odavno na izlaznim vratima kluba, čak je i njegov agent potvrdio da mladi Francuz želi napustiti klub.
Što se tiče dolazaka na Old Traffordu su dva nova igrača – Diogo Dalot (£17m)) i Fred (£52m). Prvi je mladi Portugalski desni bek doveden iz Porta, svoj je debi za prvi tim Porta ostvario je tek u veljači prošle godine kad se ustalio u prvoj postavi. Dalot je bek koji je više orijentiran prema naprijed, biti će konkurencija Valenciji, ali i Youngu jer može pokrpati i drugu stranu ako je potrebno. Frederico Rodrigues de Paula Santos poznatiji kao Fred svoj je transfer u Manchester United zaslužio sjajnim igrama za Shakhtar u Ligi Prvaka, krenuo je stopama Williana ili Fernandinha koji su također preko Shakhtara došli u Premier ligu. Fred je igrač koji donosi fleksibilnost u veznom redu, sa svojim raznovrsnim vrlinama Mourinhu daje mogućnost da ga koristi na više načina. U Shakhtaru je u većini slučajeva igrao box-to-box rolu u paru sa jednim izrazitim defanzivnim igračem koji mu je omogućavao slobodno kretanje po terenu i oslobađao mu prostor za organizaciju napada.
Dobra stvar kod Freda je ta što se gotovo jednako dobro snalazi pred protivničkim i svojim golom, prošle sezone zabio je neke važne golove za Shakhtar, a sa druge strane je imao najviše uspješnih startova u ekipi (2,9 po utakmici). Mourinho će ga vjerojatno koristiti u 4-3-3 formaciji gdje će se Brazilac pridružiti Matiću i Pogbi u sredini, Fred bi trebao biti sigurna nadogradnja na poziciji koju su prije njega igrali Herrera, McTominay ili Fellaini. Pozicije koje je po meni najviše potrebno nadograditi u Unitedu su stoper i lijevi bek, s tim da se moraju riješiti ili Smallinga ili Jonesa.
Ashley Young je cijelu prošlu sezonu kao i SP sa Engleskom proveo igrajući na lijevoj strani obrane, odigrao je na krajnjoj granici svojih mogućnosti, ali Unitedu treba pravi lijevi bek, posebno sad kad se govori o odlasku Shawa. Za stopera se najviše spominje Tottenhamov Toby Alderweireld koji zasada odbija potpisati novi ugovor, a ako ga ne potpiše Spursi bi ga sljedeće ljeto mogli izgubiti za tek £25m koliko mu iznosi klauzula. Tottenham traži £50m pa su pregovori trenutno stali, Belgijski branič će održati još jedan sastanak sa Pochettinom kako bi razjasnio svoju budućnost. Ako ne uspiju potpisati Alderweirelda, na Old Traffordu se najviše nadaju dolasku Harrya Maguirea, a u posljednje vrijeme se izraženo se govori o dolasku Yerrya Mine, kolumbijskog centralnog braniča i člana Barcelone.
Tottenham je jedini klub uz Burnley koji nije napravio niti jedan transfer do sada, Burnley je za razliku od Spursa imao par izlaznih transfera, ali ekipa Mauricia Pochettina zasada ostaje identična kao prošle sezone. Slična je bila situacija i prošlog ljeta, Tottenham je bio dugo bez kupovine, tek su u zadnjem dijelu prijelaznog roka oborili transfer rekord kupnjom Davinsona Sancheza, da bi do kraja potpisali Auriera, Llorentea, Foytha i Gazzanigu.
Sličan bi scenariji mogao biti i ovog ljeta, ali problem je što se Tottenham ozbiljno ne povezuje ni sa jednim igračem. Jedini ozbiljni pregovori su bila sa Jackom Grealishom, mladim ofenzivnim veznjakom Aston Ville, ali pregovori su prestali, mnogi izvori tvrde da će se saga između Grealisha i Tottenhama odvijati zadnjih dana prijelaznog roka. Grealish je prošle sezone bio jedan od najboljih igrača Championshipa, tip je igrača kakve Pochettino voli, može igrati odmah iza napadača ili na krilu poput Erika Lamele ili Christiana Eriksena. Pozitivna stvar je što su nove ugovore osim Pochettina potpisali Kane, Son, Lamela, Winks i Davinson Sanchez, dok Toby Alderweireld odugovlači sa potpisom i najveći je favorit za odlazak od svih igrača. Belgijski branič jako je važan za Tottenham zbog veze sa Janom Vertoonghenom sa kojim je prijašnjih sezona tvorio ponajbolji stoperski par u ligi. Uprava Tottenhama je obznanila da će saslušati ponude za njega, Mousu Dembelea i Dannya Rosea.
Pochettino bi mogao imati problem sa svježinom svojih igrača, prisjetimo se da je Tottenham imao najviše igrača (9) u polufinalu Svjetskog prvenstva u Rusiji, dosta njih nije putovalo na Američku turneju, Son će propustiti start sezone zbog Azijskih igara, neki igrači su ozlijeđeni za otvaranje sezone, pa bi bar jedan ili eventualno dva igrača za rotaciju bila potrebna Pochettinu. Osim Pochettina na udaru kritika oko novih pojačanja je predsjednik kluba Daniel Levy, ali to nije nikakva novost u sjevernom Londonu. Levy nogomet prije svega gleda kao biznis, uskoro će uspješno završiti projekt novog Tottenhamovog stadiona sa preko 60 tisuća mjesta i sa najmodernijom arhitekturom.
Projektirani troškovi stadiona bili su oko 400 milijuna funti, da bi zbog Brexita i još par faktora sada narasli do vrtoglavih 850 milijuna funti, koliko god Levy negirao da Tottenhamova pasivnost na transfer marketu nema veze sa izgradnjom novog stadiona, on je zasada jedino logično objašnjenje. Istina da je Pochettino trener koji nije sklon nekim bombastičnim kupovinama, on je čovjek koji vjeruje u trening, rad sa mladim igračima i napredovanje iz dana u dan, no jasno je da će se na taj način teško nositi sa konkurentima koji su već počeli uigravati svoja pojačanja. Izgledno je da će Spursi do kraja prijelaznog roka kupiti dva nova igrača, jedan od njih bi trebao biti Jack Grealish, a drugi zavisi od toga kojeg će igrača prodati.
Od svih velikana u Premier ligi čini se da Liverpool ima najbolji prijelazni rok do sada, potpisani su sljedeći igrači:
Naby Keita - Leipzig, £52.75m
Fabinho - Monaco, £43.7m
Xherdan Shaqiri - Stoke, £13.5m
Alisson Becker - Roma, £67m
Isaac Christie-Davies - Chelsea, slobodan igrač
Liverpool je pametno potrošio 170 milijuna i sa Keitom, Fabinhom i Alissonom pokrio tri goruće pozicije u prvoj postavi, dok bi Xherdan Shaqiri trebao biti alternativa sa klupe. Ekipu Jurgena Kloppa su napustili Emre Can (besplatno) i golman Danny Ward koji je zasada jedini izlazni transfer na kojem su zaradili (£12.5m). Prvi je u Melwood došao energični veznjak iz Red Bull Leipziga Naby Keita, njegov transfer dogovoren je još prošle sezone. Keita je tip igrača koji se može koristiti na više pozicija u veznom redu, igrajući kao prvi čovjek ispred obrane, igrajući kao centralni veznjak i glavni čovjek u organizaciji napada ili igrajući gotovo odmah iza napadača. Jedan je od onih igrača za koje se može reći da su poput „Švicarskog noža“, multifunkcionalan i praktičan. Gvinejski reprezentativac je zadužio dres sa brojem 8, svi dobro znamo tko je nosio taj broj u Liverpoolu i kakav je trag ostavio na Anfieldu. Košarkaškim žargonom Keita je pravi all-around igrač, gotovo se jednako dobro snalazi na svojoj i na protivničkoj polovini, kad tome pridodamo njegov osjećaj za start, pravovremen izlazak za presijecanje lopti i činjenicu da je neumoran trkač i veliki borac na terenu dobijemo jednog rijetkog igrača čiji je skill-set teško pronaći u današnjem nogometu. Kloppov geggenpressing se zasniva na brzom oduzimanju lopte što je moguće bliže golu protivnika, baš je u takvim situacijama Keita opasan, kad nakon osvajanje lopte krene u pohod prema protivničkom golu.
Kloppova je misao da je presing najbolji playmaker u nogometu, stoga mislim da bi se Keita u takvom sistemu mogao savršeno pronaći i postati jedna od glavnih igrača Liverpoola iduće sezone. Drugi transfer u veznom redu je Brazilski defanzivni vezni igrač Fabinho doveden iz Monaca. Fabinho je u početcima svoje karijere bio desni bek, tek ga je Leandro Jardim sredinom sezone 2014/2015. prebacio u vezni red, na kraju je taj premještaj ispao kao pun pogodak za Monaco i Fabinha. Brazilac se čini kao savršen fit za Nabya Keitu koji će svojom fizičkim predispozicijama i pozicijskom odgovornošću dopuštati Keiti, a i Hendersonu da se kreću duž cijeloga terena. Fabinho bi trebao biti taj prvi čovjek ispred obrambene četvorke, igrač koji će prekidati protivničke napade, napraviti pokoji pametan faul, čitati igru i ponekad dopuštati Liverpoolovim bekovima da odu visoko naprijed. Mislim da će ga Klopp koristiti u 4-3-3 formaciji gdje će Brazilac igrati u sredini, malo bliže obrambenoj četvorci nego Keita i Henderson koji će mu biti sa strana. Sada kada je poznato da će Alex Oxlade-Chamberlain propustiti gotovo cijelu sljedeću sezonu zbog teške ozljede koljena, gotovo je sigurno da će u Liverpoolovom vezu uz Keitu i Fabinha igrati Henderson.
Treći Liverpoolov transfer ovog ljeta je Xherdan Shaqiri, doveden iz Stoke za tek 13 milijuna funti, cijena je to koja u današnjem svijetu nogometnih transfera izgleda kao prava sitnica i sa njom vrijedi riskirati. Svi znamo da je Shaqiri godinama bio igrač kojemu je najveći problem konstantnost, u Stokeu bi zabio neki eurogol pa se onda ne bi pojavio sljedećih 5-6 kola, onda opet ispočetka tako. Moguće je da je imao problema sa motivacijom, utopio bi se u sivilo Stokea, ali zato kada igra za Švicarsku reprezentaciju izgledao bi kao potpuno drugi igrač. Jasno je da se u Liverpoolu neće sve vrtjeti oko njega kao u Stokeu, pa će Shaqiri morati prihvatiti ulogu „jokera“ sa klupe. Jurgen Klopp bi trebao biti taj koji će njegovu glavu napokon usmjeriti u pravom smjeru i dati mu motivaciju da nađe svoju ulogu u Liverpoolu. Problem koji bi mogao nastati sa ovim svim novim Liverpoolovim pojačanjima je vrijeme prilagodbe koje će morati proći da Keita, Fabinho, pa i Shaqiri prihvate i adaptiraju se na drugačiji sistem igre nego što su igrali u svojim klubovima. Na kraju Liverpool je dovođenjem Allisona riješio pitanje golmana na duži period, bilo je potrebno izdvojiti skoro 70 milijuna funti i oboriti rekord po transferima golmana, ali Liverpoolovim navijačima ta cijena sigurno ne smeta kada shvate da više neće morati strepiti nakon svakog udarca sa 30 metara.
Iza Chelsija je jedna sezona za zaborav, Antonio Conte je otišao, a priliku da Chelsea vrati u Ligu Prvaka imati će Maurizio Sarri. Čovjek koji će zasigurno promijeniti način na koji je na Stamford Bridgeu igran nogomet godinama u nazad, njegov poseban stil zahtjeva i posebne igrače, pa je za sobom iz Napolia povukao glavnog čovjeka u veznom redu Napuljske ekipe – Jorginha (£57m). Jorginho u Conteovom Chelsiju ne bi imao smisla jer njegova pozicija u tom sistemu ne postoji. Sarri će sigurno odbaciti igru sa 3 stopera i wing-backovima te će igrati sa četiri obrambena u zadnjoj liniji, a ispred njih će Jorginho igrati istu ulogu koju je igrao u Napoliju – ulogu registe.
Jorginho će se spuštati duboko po loptu i diktirati tempo igre, svojim pozicioniranjem i urođenom nogometnom inteligencijom započinjati će napade novog Chelsija. U prošloj sezoni Serie A Jorginho je bio prvi po uspješnim dodavanjima (2731) i po sveukupnim dodirima sa loptom (3351). Jorginho je produžena ruka Sarrija na terenu, njegova prisutnost omogućuje Sarrijevu filozofiju, dominaciju kroz posjed i brza dodavanja između linija. Njegovo mjesto će biti u sredini Sarrijeve poznate 4-3-3 formacije, problem se javlja u tome da bi se njegove kretnje mogle poklapati sa Kanteovim kretnjama. Za očekivati je da će Sarri prije dati malo drugačije ulogu Kanteu nego da će mijenjati sistem koji mu je godinama uspijevao u Napoliju, uz njih dvojicu zasada je Cesc Fabregas prvi kandidat za startnih 11.
Što se tiče ostalih priča oko transfera na Stamford Bridgeu, Sarrijev najteži zadatak biti će zadržati Edena Hazarda, dok je Courtois odolio prvim ponudama Real Madrida. Naime, Chelsea ne želi prodavati Belgijskog vratara sve dok ne nađu pravu zamjenu za njega, najviše se spominju Pickford i Schmeichel. David Luiz je bio u velikoj svađi sa Conteom, nedavno je izjavio da ostaje u Chelsiju i da želi igrati pod novim trenerom. Chelsijeva obrana ponovo je dobila dubinu: Luiz, Christensen, Cahill i Rudiger kao centralni braniči, Azpilicueta, Zappacosta na jednoj strani obrane, a Alonso i Emerson na drugoj. Od svih igrača najviše šanse za odlazak imaju igrači poput Mosesa, Williana, Courtoisa, pa i Alvara Morate, dok je cijena koju je Abramovich postavio za Hazarda većini klubova preskupa i vrlo je moguće da sjajni Belgijac ostane na Stamford Bridgeu. Od novih pojačanja trenutno se najviše priča o Matiasu Vecinu, centralnom veznjaku Intera kojeg je Sarri trenirao još u Empoliju.
Kao i na Stamford Bridgeu na Emiratesu su također promjene, prvi put nakon više od 20 godina u sezonu ulaze bez Arsenea Wengera, a novi Arsenalov čovjek je Unai Emery. Malo tko je očekivao da će Španjolac preuzeti „Topnike“, pred Arsenalom je vrijeme velikih promjena, kako na terenu tako i na transfer marketu. Prvi Emeryev igrač na Emiratesu je njemački golman Bernd Leno doveden iz Leverkusena za 20 milijuna funti. Petr Cech nije imao baš sezonu za pamćenje, no prema nekim izvorima moguće je da on opet bude prvi izbor na vratima, pa je vrlo vjerojatno da će David Ospina napustiti klub. Stephan Lichsteiner je doveden besplatno iz Juventusa, napunio je već 34 godine, ali on svojim iskustvom može biti potpora Hectoru Bellerinu na desnoj strani obrane. Grčki stoper Sokratis Papastathopoulos doveden je iz Borussie Dortmund za neutvrđen iznos, neki izvori tvrde da se radi o cifri između 20 i 25 milijuna funti. Sokratis bi u prvom dijelu sezone trebao biti prvi izbor na poziciji centralnog braniča u paru sa Mustafijem, Laurent Koscienly se još oporavlja od teške povrede Ahilove tetive i trebao bi se vratiti tek oko Božića. Papastathopoulos je treći igrač Arsenala koji je igrao u Borussiji Dortmund i još je jedan u nizu koji je igrački stasao u Bundesligi (Kolašinac, Ozil, Mkhitaryan, Mustafi Aubameyang, Leno), pa mislim da bi se trebao uklopiti u ovaj novi Arsenal.
Najbolje pojačanje Arsenala ovog ljeta je zasigurno mladi urugvajski veznjak Lucas Torreira. Bivši defanzivni veznjak Sampdorie je sjajnu sezonu na klupskom niovu nastavio na Svjetskom prvenstvu u Rusiji igrajući u srcu urugvajskog veznog reda. Torreiru se može opisati kao deep lying playmakera, igrača koji jednako pridonosi defanzivnom segmentu igre i izgradnji napada. Prošle sezone u Seriji A jedino je Lucas Leiva imao više uspješni startova od Torreire, a bio je treći po sveukupnim dodavanjima iza Hamsika i Jorginha. Sa svojih 168 centimetara visine nije onaj defanzivni veznjak koji će praviti razliku svojim fizikalijama, Torreira je izrazito energičan i agresivan, ima nisko težište i jako mu je teško izbiti loptu kada je zagradi. Svojom brzinom i neumornim trkom pokriva veliki dio terena, no njegova taktička i pozicijska svijest Torreirina je najveća vrlina. Biti će zanimljivo vidjeti sa kojim igračima će ga Emery upariti u vezu, mladi Urugvajac je do sada u karijeri igrao u više sistema pa bi se mogao prilagoditi bilo kojoj formaciji. Osim toga, Torreira bi svojim južnoameričkim mentalitetom i poznatom Urugvajskom garrom mogao donijeti živost i borbenost ekipi Arsenala koja im je falila prethodnih sezona.
Zadnje Emeryevo pojačanje je Matteo Guendouzi, talentirani francuski defanzivni veznjak tek je napunio 18 godina, plaćen je 8 milijuna funti Lorientu i svakako je zalog za budućnost na Emiratesu. Valja još istaknuti kako je Arsenal potpisao dugogodišnji ugovor sa svojim akademijskim igračem, talentirani Emile Smith-Rowe (18) odbio je između ostalih klubova i Barcelonu te potpisao dugogodišnji ugovor sa Arsenalom. Klub su besplatno napustili Santi Cazorla i Jack Wilshere, dok se Per Mertesacker umirovio.
O autoru:
Moje ime je Filip Bilić. Rođen u Mostaru, odrastao u Ljubuškom, u srcu Kalifornije. Student u pokušaju. Inspiraciju pronalazim u svemu što nije dosadno, kada pišem o sportu to nekima izgleda pametno.