"Andrej Plenković najbolji je premijer dosad", objavio je ovih dana Ljubo Jurčić, ekonomist, profesor ekonomije i nekadašnji SDP-ov nesuđeni premijer (i premijer s najkraćim stažem, punih sat i pol u izbornoj noći 2007. godine).

Bila je to vrlo ozbiljna kvalifikacija.

Plenković je tako, gotovo preko noći, od premijera kojeg su svrstavali među najgore dogurao do najboljeg premijera kojeg je Hrvatska dosad imala. Kako se to dogodilo?

Možda je Jurčić bio pod dojmom Plenkovićeve uvjerljive pobjede i formiranja Vlade s manjinama i liberalima, možda je bio pod dojmom Plenkovićeva govora u Kninu, možda je Jurčić ipak kolega Plenkovićeva saveznika Milana Bandića, možda Jurčić računa na neku Plenkovićevu gažu, a možda je konkurencija premijera do sada bila toliko grozomorna da je Plenković naprosto morao biti "najbolji".

Najgora Vlada, najbolji premijer

Protekle četiri godine Plenković je bio na čelu najgore Vlade u hrvatskoj povijesti. Vlade iz koje je otišlo 14 ministara, mnogi pod pritiskom korupcijskih i imovinskih afera, Vlade koja je bila na rubu pada, koja je ovisila o političkoj trgovini i žetončićima u Saboru i koja je Hrvatsku srozavala na mnogim ljestvicama gospodarskih, socijalnih, demokratskih standarda.

Plenković je, ne zaboravimo, kumovao aferi Borg i propaloj nabavki izraelskih F16.

Bio je to debakl na mnogim razinama. A na kormilu tog debakla bio je Plenković. Najbolji među najgorima.

Svoju tvrdnju o "najboljem premijeru dosad" Ljubo Jurčić dopunio je opaskom kako Plenkoviću "nedostaju institucije koje se bave specifičnim poslovima", stručne, a ne političke. Iako je Plenković jedne institucije pokoravao, a druge politizirao, a sve u svrhu očuvanja vlasti.

Pa kako onda Plenković može biti proglašen najboljim premijerom dosad?

Najbolji, pa najgori

Istim superlativima svojedobno su obasipali i Ivu Sanadera, pa je ubrzo od najboljeg postao najgori premijer. I Sanader je koalirao sa Srbima jer nije smio s radikalnim pravašima, kao što je sada učinio Plenković. Uz pitanje kako bi to izgledalo u Kninu da je morao vlast sastavljati s Miroslavom Škorom.

Uglavnom, slušajući Jurčića i neke analitičare - pa i predsjednika države -  stječe se dojam da se liberalna ljevica ponovno zaljubila u jednog HDZ-ova premijera.

Iako, sve to naprosto je stvar perspektive, kao i okolnosti. Plenković uz Srbe izgleda bolje nego uz Mostovce, Plenković uz liberale na vlasti izgleda privlačnije nego uz desne radikale, Plenković pobjednik bez konkurencije izgleda moćnije nego Plenković na permanentnom rubu provalije, a pobjednicima se svi vole klanjati. Kao Ivi Sanaderu.

Najbolji među najgorima

Andrej Plenković je dobar jer su mu ministri loši, jer su mu prethodnici bili loši, jer mu je konkurencija loša... Dobar je jer uvijek može biti još gore. 

Plenković se, to se mora priznati, izvukao iz mnogih nezavidnih situacija, što ne znači da se izvukla Hrvatska. U nebrojeno navrata Plenković se razotkrio kao cinični oportunist, spreman na kompromise i sa crnim vragom - od HOS-ovaca do Bandića - u svrhu osiguravanja vlastitog opstanka i sigurnosti. 

No ako je spašavao sebe, nije spašavao i Hrvatsku. Dapače.

Hrvatska je, pojednostavljeno rečeno, izgubila prve četiri godine Plenkovićeve vladavine kako bi on raščistio situaciju u stranci, na desnici, na političkoj sceni, pa i na Pantovčaku. Četiri godine Plenković je teturao i posrtao, bauljao i koketirao, da bi sada odjednom izrastao u "najboljeg premijera dosad".

Dobra vijest za predsjednika Vlade. Ne baš tako dobra vijest za Hrvatsku.