U vladi Andreja Plenkovića ima svakakvih ministara.
Onih koji nešto rade (jedan), onih koji bi trebali raditi (većina), onih koji popunjavaju broj ili ispunjavaju koalicijsku kvotu, onih koji smetaju i ometaju, onih koji generiraju i proizvode skandale, onih koji naprosto svima idu na živce ili na njih nitko živ ne obraća pažnju. A ima i običnih pajaca.
Pogodite u koju kategoriju spada Gordan Grlić Radman.
Ovog tjedna šef hrvatske diplomacije dao je novi nemjerljivi doprinos svojoj političkoj reputaciji. Najprije je odbio ići na summit NATO saveza s predsjednikom Zoranom Milanovićem, navodno zato što mu je “ispod časti biti u društvu s čovjekom koji tako difamira i stigmatizira Vladu, premijera i ministre” (a ne zato što mu je to zabranio premijer Plenković), a nakon toga zaglavio je u debati o tome kako je “u komunizmu svako spominjanje imena Hrvat uključivalo opasnost” te kako je “policija proganjala one koji su pjevali Vilu Velebita”, uključujući mladog srednjoškolca Gordana. Koji je, na svu sreću, zbrisao.