Nekada davno Ivo Sanader bio je borac protiv korumpiranog pravosuđa.
Onda dok je bježao od tog pravosuđa, nakon što je tim pravosuđem upravljao i pod tim pravosuđem punih deset godina izbjegavao pravomoćne presude.
I Branimir Glavaš bunio se svojedobno protiv hrvatskog pravosuđa, čak je pobjegao od njega u BiH. I to dok su njegovi ljudi pokušavali podmititi suce Vrhovnog suda.
Nedavno se Ivica Todorić u Londonu skrivao od onoga što je nazvao "politiziranim pravosuđem" u službi vlasti s kojom je dojučer bio u savezničkom, čak i ortačkom odnosu.
A evo, sad se Zdravko Mamić stavio na čelo borbe protiv korumpiranih sudaca.
Hoće, ali neće
I to tako da je poslao svog odvjetnika Veljka Miljevića da svečano objavi kako je Mamić "htio imenovati šestero sudaca za koje on zna da su korumpirani i da primaju određena sredstva za ono za što ne bi smjeli primati".
Da bi onda sam Mamić odbio imenovati te suce, osim predsjednika Vrhovnog suda Đuru Sessu za kojeg je rekao da je "nepošten, pokvaren i korumpiran".
Ali bez dokaza. I naravno, bez konkretnih imena. I jasno, nije to učinio kroz redovnu proceduru, kroz prijavu kaznenih djela. Jer nije intencija bila raščišćavanje stanja u sudstvu.
Svejedno, bila je to prva vijest u Dnevniku HTV-a i razlog da Uskok odmah krene u akciju. Država se digla na noge, Zdravko Mamić stao je na čelo pokreta otpora protiv korumpiranog pravosuđa.
I kad sve to vidimo, dođe nam da se zapitamo: je li gore korumpirano pravosuđe ili oni koji ga optužuju za korupciju?
Falsificirani dokumenti
Zdravko Mamić je, ne zaboravimo, ne tako davno na press konferenciji optuživao DORH mašući falsificiranim SMS-ovima iz radionice Franje Varge. A borac protiv korumpiranih sudaca postao je u trenutku kad je pobjegao do pravosuđa uz koje je desetljećima bezbrižno egzistirao.
Kao i Sanader. Kao i Todorić.
Korupcija u pravosuđu, suci pod političkim i drugim utjecajem, pokvareni pojedinci, klijentelizam i sukob interesa, ništa od toga nije bilo bitno dok su Mamić i drugi velikani borbe za pošteno pravosuđe uživali imunitet od tog pravosuđa.
Dok su njime upravljali, dok su se njime služili, dok su uz njega napredovali i pomoću njega preživljavali.
Svi su oni progledali o pravom stanju hrvatskog pravosuđa tek kad se ono okrenulo protiv njih. Dok su pali na mač kojim su godinama vitlali. Nije im smetalo dok su sustav ili pojedinci u sustavu bili na njihovoj strani, u njihovu društvu ili njima na usluzi.
Dok su se družili s predsjednikom najvećeg suda u državi zbog čega je, primjerice, suđenje Mamiću moralo biti premješteno u drugi grad.
Osuđen i optužen
Ali evo, sada bismo valjda trebali uživati u duploj satisfakciji: Mamić je osuđen i optužen, a onda će taj isti Mamić zauzvrat razotkriti korupciju unutar pravosuđa.
Osim ako neće.
Zasad Zdravko Mamić nije otkrio ništa što nismo znali, kako u pravosuđu i sudstvu ima korupcije. Ali baš kao i njegovi prethodnici sve redom optuženi velikani, nije dao nikakvu novu informaciju koja dotad nije bila u javnosti.
Priče o korumpiranim sucima duboko su ukorijenjene u svijesti hrvatskog društva i iskustvu hrvatskih građana. Povjerenje u sudove kronično je na niskim granama, po zadnjim anketama tek svaki četvrti Hrvat ima nekakvo povjerenje u pravosuđe.
Čak i ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković jutros priznaje kako "ne misli da je u pravosuđu sve čisto".
Proteklih godina nagledali smo se oslobađajućih ili olakšavajućih presuda tajkunima, političarima, moćnicima. Sa svakom presudom - ili izostankom presude - gađenje uzima sve više maha.
No ipak, još je mučnije kad se protiv takvog sustava okrenu oni koji su se njime služili, njegovali ga, hranili i štitili.