Ne znam kako je kod vas, ali kod mene su često razrješenja problema koji bi me mučili dolazila kroz ljude kojima sam se divila. Ponekada nisam ni znala da imam problem s nečim ili da bih u nečemu mogla biti još i bolja sve dok ne bih u drugoj osobi vidjela nešto što bi duboko zatitralo sa mnom govoreći mi „Aha.. to se može postići/ napraviti/ reći/ napisati i na taj način. Kuuuuuuuul!“

Vrlo često su me u borbi sa životnim nedaćama, u momentima kada sam bila spremna dići ruke od svega i prepustiti se očaju, inspirirali drugi onime što jesu, načinom na koji razmišljaju i stvarima koje rade. U moj bezizlazni kaos su donosili ideju da izlaz postoji i da ne odustajem.

Ponekada su to bili moji klijenti koji su usprkos mukama s kojima su mi se obratili, u nekom drugom području života briljirali na način koji mi je zadivljujuć i želim čuti više o njemu. Ponekada su to članovi moje obitelji, prijateljice i kolege, a ponekada slavne i poznate osobe koje ni ne znaju kakav su utjecaj imale na moj život.

Hvala im na tome!

Divljenje je onaj predivan osjećaj koji imamo kada stojimo pred drugom osobom i divimo se svemu onome što jedno ljudsko biće može postići, preživjeti, nadići ili stvoriti. Pred sobom vidimo potencijal svega onoga što bismo i mi mogli učiniti i postići i privlači nas mogućnost da budemo poput te osobe ili čak i bolji.

Taj osjećaj u nama izazivaju osobe koje za nas predstavljaju odraz specifičnih ideja i vrijednosti, a da se možemo poistovjetiti s njima dovoljno jako da mislimo da su njihove ideje i njihova vrijednost u okvirima onoga što i mi možemo postići. Drugim riječima, nećemo se diviti ljudima koji odražavaju nešto što nam se čini nedostižno. U tom slučaju ćemo prema njima vjerojatnije osjećati zavist ili obožavanje.

Obožavanje se razlikuje od divljenja po tome što obožavati nekoga znači da smo pobuđeni tuđom briljantnošću koju ne razumijemo ili mislimo da nam je nedostižna na način da doživljavamo druge kao superjunake ili svete. Druga osoba utjelovljuje nešto što je izvan našeg dosega, ali bismo željeli na neki način biti dio toga.

Gledano iz evolucijske perspektive, ljudima je učenje vještina bilo presudno za preživljavanje te se evolucija pobrinula za to da imamo kapacitet za razvoj pozitivnih osjećaja prema ljudima koje doživljavamo kao talentirane i vješte. Pozitivni osjećaji nas potiču da im priđemo i učimo od njih samo ih promatrajući, imitirajući ih ili razvojem vlastitog puta dolaska do rezultata bazirano na onome što su oni već učinili.

Samo promatranje nečega čemu se divimo može nam povećati motivaciju za napretkom u tom području, ali nas može motivirati i na općenitije promjene. Divljenje nas može inspirirati i potaknuti da rastemo u nastojanju da i mi budemo odraz tih ideja i vrijednosti na svoj način. 

Osim poticaja za rastom i razvojem, divljenje ima potencijal za osnaživanje i učvršćivanje odnosa s drugima jer ćemo im prilaziti i imati želju zadržati se u njihovoj blizini.

Postoje mnogi ljudi prema kojima bismo mogli osjećati i osjećamo divljenje, a do sada je napisano više tekstova o ´negativnom utjecaju´ koji neki uzori, primjerice neke slavne i popularne osobe, mogu imati na nas ukoliko odaberemo slijediti njihove stope, osobito ako smo vrlo mladi i nismo sigurni u kojem smjeru bismo se željeli razvijati.

Pozitivan utjecaj na nas bi mogle imati osobe koje su postigle značajne rezultate u području koje je i nama zanimljivo ili koji su se suočili i riješili probleme koji su slični onima koji nas muče. To mogu biti i svakodnevne osobe koje nas okružuju, a čije životne priče u nama izazivaju divljenje i koje nas motiviraju da i mi pokušamo nešto slično.

Budistička poslovica kaže „Kada je učenik spreman, učitelj se pojavi.“ i vjerujem da je to istina u smislu da mislim da je bitno imati ideju kakav je to problem s kojim se suočavamo i generalni smjer života u kojem želimo ići kako bi pronašli nekoga tko svoje probleme rješava na način koji se uklapa u to.  Osim toga, to mora biti netko s kim ćemo se moći poistovjetiti dovoljno da vjerujemo da i mi to možemo.

Možemo se zapitati kakvi ljudi želimo biti, kako bismo željeli živjeti, a potom potražiti oko sebe jednu ili više osoba koje su u tome uspjele i dozvoliti im da nas inspiriraju.

Sretno u potrazi! 

Dozvolite si divljenje i dozvolite si biti inspirirani.

Literatura:

Davis, J. (2011). Creative Admiration: From Envy To Mastery.

Schindler, I. (2014). Relations of admiration and adoration with other emotions and well - being.

O autorici:

Ja sam Marija Berzati, psihologinja i psihoterapeutkinja. Imam još mnogo uloga koje rado preuzimam i puno stvari u kojima uživam u privatnoj sferi, a Žarooljica je mjesto na kojem se dodiruju moja ljubav prema psihoterapiji, čitanju i pisanju. Ako vas je neki članak potaknuo na razmišljanje, slobodno mi se javite ili na Fejsu pratite nove objave.