Nema dokaza da je ijedna tajna informacija iz dugotrajnih izvida Uskoka procurila prije nego što je napisano sudsko rješenje o pokretanju istrage za ekipu iz afere Janaf. Nakon toga sve je, više manje, izašlo vani.

Zašto i kako?

Jednostavno, ono sudsko rješenje o istrazi nije tajni dokument, zapečačen i zaključan, napisan nevidljivom tintom. Sasvim suprotno, taj je papir cirkulirao različitim braniteljskim krugovima i normalno je da su pojedinosti završile u medijima. To je konačno i posao novinara.

Uskok, od trenutka kad je sudac napisao rješenje o istrazi, više nema kontrole nad sadržajem tog papira, iako je većina tamo napisanih informacija, zapravo, rezultat tajnog rada istražitelja Uskoka. Sad se može debatirati je li baš trebalo ulaziti u svaku pojedinost izvida, spominjati metode kojima se došlo do dokaza i indicija, lokacije, imena i što još sve ne da bi se suca uvjerilo da odluči o pokretanju istrage protiv Kovačevića, Barišića, Peteka i ekipe.

To je i generiralo sentiment da je istraga probušena sa svih strana, raspalilo političare te dovelo do nezapamćenog rata premijera i predsjednika države. Javio se i DORH neuobičajeno dugim priopćenjem koje se, sasvim jasno, obraća šefu države i polemizira s njegovim stajalištima, od kojih je najvažnije ono da se odmah trebalo uhititi donositelja mita od 1,9 milijuna kuna, kad je stigao pod noge Kovačeviću u famozni klub u Slovenskoj ulici broj 9.

U retrospekciji to je, kako kažu upućeni, bilo nemoguće. Znalo se da tip nosi novac, ali ništa više. Kome i zašto otkrilo se kasnije. Upravo zbog činjenice da policija i Uskok nisu razbucali Kovačevićev party s visokim gostom iz Kolindina predsjedničkog ureda i dnevnog boravka. Istodobno, Milanović je razjaren jer ima jasne indicije da su mu iz vrha Vlade pokušali uvaliti neku mutnu igru s Kovačevićem koji se, znaju to svi, družio s “Tout-Zagreb”. I ne želi tek tako preći preko toga.

Bit će tu još udaraca boksača s Trnja.