Bio je ovo dobar tjedan za Ivu Josipovića.
Prvo je nakon tri mjeseca pregovaranja o priključenju GLAS-u Anke Mrak Taritaš shvatio da je to zapravo liberalna stranka, a on je socijaldemokrat. Pa je zatim pronašao utočište u SDP-u s kojim se neslavno razišao nakon pada s Pantovčaka. Da bi u anketici na N1 pobijedio Zorana Milanovića u borbi za predsjedničkog kandidata ljevice.
Josipović se, kako se čini, vratio velika vrata.
Toliko velika da je entuzijastično opalio po Kolindi Grabar Kitarović. "Mogu", reče bivši predsjednik, "nabrojati barem deset kandidata s ljevice koji bi radili bolji posao od aktualne predsjednice".
I vjerojatno je u pravu.
Ne'š ti Kolinde
Ali to zapravo ne bi trebalo biti teško. Niti bi Kolinda Grabar Kitarović trebala biti mjerilo za kvalitetno obavljanje predsjedničke dužnosti. Mnogi znaju, pa i oni pri vrhu HDZ-a, da ona ne radi dobar posao na Pantovčaku.
Biti bolji od Kolinde ne znači automatski biti dobar.
Ali Ivo Josipović nije uspio biti bolji od Kolinde onda kad je to bilo najvažnije. Kad se to jedino vrijedilo. Uspio je, kad već poteže pitanje kompetentnosti, od takve osobe izgubiti izbore.
I može danas Josipović nabrajati deset kandidata ljevice koji bi radili bolji posao od Kolinde, ali HDZ-u je bila dovoljna jedna, pa čak i ovako nekompetentna osoba, da s Pantovčaka skine Ivu Josipovića, "najboljeg predsjednika dosad", kako ovih dana tvrdi Fred Matić.
Onoga koji je tako kvalitetno obavljao svoj posao da je ostao bez njega.
Tko je kriv? Zoki je kriv
Onoga koji još i danas optužuje Zorana Milanovića i SDP da su snose krivnju za njegov poraz jer nisu željeli prihvatiti njegove "silne prijedloge za reformama". Iako su, po toj logici, Zoran Milanović ni SDP omogućili Josipoviću da se uopće domogne Pantovčaka.
Ivo Josipović izgubio je od Kitarović za samo 32 tisuće glasova u drugom krugu. Ali je zato uspio u pet godina izgubiti 300 tisuća glasova svojih birača. Ne samo zbog Milanovića.
Međutim, sama činjenica da se upravo Josipovića i Milanovića danas spominje kao vodeće uzdanice ljevice te kao kandidate za osvajanje Pantovčaka, svjedoči o dubokom propadanju liberalne ljevice kojoj su kumovali upravo bivši premijer i predsjednik.
Nakon njih Hrvatska je dobila Kolindu i Karamarka, Most i Živi zid. To je bila njihova politička ostavština. Iza Josipovića ostala je ovakva predsjednica, iza Milanovića ostao je ovakav ili još gori HDZ.
Mogu li oni sada spasiti Hrvatsku? Popraviti stvar? Okrenuti trendove?
Deset na jednu
Josipović zna deset kandidata koji bi bili bolji od Kolinde. Ali treba im samo jedan da pobijedi predsjednicu.
Pa umjesto da se na toj ljevici krenu profilirati neki novi i po mogućnosti bolji kandidati, javnom scenom, medijima i anketama defiliraju politički gubitnici. U SDP-u se viđeni dužnosnici upuštaju u rasprave tko bi trebao biti kandidat za predsjednika države, ali ne idu dalje od Josipovića i Milanovića. Rivalitet koji ih je pratio dok su vodili državu sad se prelio i na stranku koja bi ih trebala podržati na izborima.
Kolinda Grabar Kitarović možda nije dobra predsjednica države, ali da je to bio Ivo Josipović, ne bi ostao bez drugog mandata. I to iz pozicije mnogo popularnijeg političara nego što to aktualna predsjednica danas u anketama.
Ako ništa drugo, bivši predsjednik može se tješiti činjenicom da je popularniji od Milanovića. Kao da je to neko veliko postignuće.