U jeku terorističkih napada mnogi mediji su koristili naslov “Što dosad znamo o napadu”. U moru neprovjerenih informacija tu su čitateljima pokušali dati sigurne činjenice. U najvećoj financijskoj operaciji u povijesti države, prodaji četvrtine HEP-a i otkupa 49 posto Ine, tekst pod naslovom “što znamo” bi bio samo to: Vlada planira prodati HEP i kupiti Inu. Više bi zato pristajao naslov “Što ne znamo”. Tu bi se već mogao napraviti poduži popis.

Kad bi netko pokušao na isti način prodati svoj postojeći stan da bi kupio točno određeni stan na drugoj lokaciji, smatrali bi ga ludim. Ili ludo hrabrim.

Za stan koji prodaje ne zna ni točnu površinu, ne zna niti koliko inače vrijedi, ima riješiti spor sa susjedom koji mu se upisao na dio površine i djecu koja ne žele da se stan proda. Jedino što zna je da je na dobroj lokaciji. Za stan koji želi kupiti još se manje spremio. Zna točno koji želi i obavijestio je vlasnika da će ga kupiti a da nije pitao koliko će on tražiti novca i želi li ga prodati. Bio je samo jedanput u tom stanu prije mnogo godina, ne zna kakve su instalacije i koliko ga je vlasnik iznutra uništio. Istodobno, vlasnik stana koji želi kupiti tužio ga je i ima dobre izglede dobiti spor i uzeti mu novac.

Naravno, nitko ne može osporiti vlasniku da ima viziju kako će trampom i djeci osigurati bolju budućnost, zaraditi, pa i povećati svoju imovinu, ali iz svega je vidljivo da je operacija izuzetno rizična. I što je još važnije, dugotrajna i s veoma puno prepreka na kojima se može izgubiti i novac i imovina. Plenkovićeva vlada odlučila je upustiti se u taj rizik uz puno političkih spinova. Operacija će teško biti završena ove godine ako sve bude išlo i glatko.

Ako na kraju uspije, najgore bi bilo da vlasnik novi stan nakon toliko truda preda svojim rođacima u podstanarstvo i pusti im da ga uništavaju. A nažalost, upravo tako se prije upravljalo Inom.