Vodite državnu tvrtku koja je u pet godina potrošila 21,5 milijuna kuna. Niste na tržištu, novac dolazi od druge državne tvrtke i manje od EU fondova. Imate 10 zaposlenih s prosječnim plaćama od skoro 13.000 kuna mjesečno. Imate samo jedan projekt za odraditi. I ne završite ga. Izletjeli ste i maknuti ste zauvijek? Ne. Za nagradu ste dobili direktorsku fotelju državnog fonda i odlučujete od 1,5 milijardi kuna godišnje.

Upravo je to sudbina HNS-ovca Dubravka Ponoša. U četvrtak je postao, na natječaju, kao najbolji kandidat, direktor bogatog Fonda za zaštitu okoliša. Prije toga je tri godine vodio tvrtku Program Sava. Možda se netko i sjeti, ta tvtka je bila zadužena za pripremu projekta Zagreb na Savi. Osnovani su prije pet godina kao kćerka HEP-a. U tri Ponošove godine i dvije njegova prethodnika, nisu uspjeli napraviti studije oko tog projekta. Tek se sad završavaju. Ponoš je samo jedan primjer onoga s čim se ni HNS ni HDZ, niti prije SDP, Most i svi ostali nikada neće pohvaliti: stabilna vlast je naša prilika za nagradu stranačkim vojnicima.

Potpredsjednik HDZ-a Tomislav Čuljak je postao savjetnik uprave državne tvrtke Odašiljači i veze. HDZ, HNS, SDSS, Bandić i drugi sada postavljaju svoje ljude za državne tajnike po ministarstvima iako se neki od njih nisu bavili tematikom u ministarstvu u koje dolaze. Sve je to tek početak. Već traju velike borbe i između ministara čiji će ljudi preuzeti koje državne tvrtke. Depolitizacija, struka, sve su to dobre floskule za izborne kampanje.

„Ljudi nam se bune da iako smo preuzeli vlast, po državni poduzećima i ustanovama su sve bivši kadrovi“ zavapio je lani iskreno Darko Milinović(HDZ). Sada je nova koalicija donijela stabilnost. Javnost se glođe oko ideoloških tema. Idealno vrijeme za postavljanje svojih kadrova. Sve kroz natječaje. Sve samo u interesu države. I samo najbolji kadar. Poput Ponoša, Rimac, Čuljka i drugih znanih i neznanih stranačkih junaka.