U vrijeme u kojem pozornost javnosti sve više zaokupljaju antijunaci, likovi s tamne strane ulice, Hrvatskoj su nada i vjera u dobre ljude nenadomjestivo vrijedni.

Oni jačaju uvjerenje kako život, odnosno život u ovoj zemlji, pa ako hoćemo i ostanak u njoj - imaju dubokog smisla. Nama svima, i našoj zemlji, trebaju poštenje, vjera u zajedničke vrijednosti, spremnost na odricanje, ljubav prema moralu, drugima, čovjeku kao takvom.

Ne trebamo nikad povjerovati da su oni koji muljaju, lažu, varaju i kradu, koji čine zlodjela, većina, osobito ne nesavladiva većina. Kad-tad, prije ili kasnije, svako dobro djelo dođe na vidjelo. Junaci Ponosa Hrvatske glasni su izraz tihe većine, koju slavimo i kojoj odajemo priznanje. Oni su i putokaz.

U vrijeme u kojemu mnoge likove s našeg sajma taštine zanima samo njihov život, ovi heroji po cijenu vlastitog spašavaju tuđi. Dok mnogi posežu za tuđim novcem, oni vraćaju ono što nađu na ulici pravim vlasnicima. Ulaze u plamene stihije, bacaju se u vodu kako bi spasili nepoznate ljude, čak i životinje. Daju primjer.

Bilo bi sjajno kad bi ih u tome slijedila takozvana društvena, a osobito politička elita. Tad bi ova zemlja imala puno ljepše perspektive. I imat će ih. Uz njih, uz nas, uz sve dobre ljude koji ih podržavaju, uz geslo “dobro je činiti dobro” - zbog njega samog, a ne zbog neke nagrade ili priznanja. I baš zato mi im to priznanje odajemo s dvostrukom radošću.

Oni, naime, ne čine samo dobro, nego nas snaže i u nadi da ćemo svi zajedno prijeći na sunčanu stranu ulice, koja nas nekad i negdje čeka, ali ćemo u tu odredišnu luku prije i uspješnije uploviti ako se i sami potrudimo oko traženja kursa, razapinjanja jedara i održavanja pravoga smjera.