Jedna od predizbornih analiza, dok su kandidati tek skupljali potpise, zastupala je zanimljivu matematičku tezu: zbog glasova za don Ivana Grubišića, Josipović bi mogao izgubiti šansu za brzom pobjedom ili veliku prednost pred ulazak u finalni krug obračuna s Kolindom Grabar Kitarović.

Ako je za Josipovića don Grubišić bio opasnost, Ivan Sinčić mogao bi postati prava noćna mora. Ma koliko Josipović šutio o tome, Sinčićeva kampanja za njega je puno opasnija i razornija. Matematički, gotovo svaki glas koji će dobiti Sinčić glas je koji će Josipović - izgubiti. 

U kampanji, koja je lišena racionalne rasprave jer retorika svih kandidata izlazi iz ustavnih ovlasti predsjednika, sve što ostaje su - emocije i bijes glasača. I Josipović i Grabar Kitarović imaju isti problem. A to su emocije i bijes birača iz njihovih ideoloških blokova. Za tvrde glasače desnice Kujundžić je intimno puno privlačniji kandidat od kandidatkinje koja "lupa šakom o stol". 

No za Josipovićevu "pravednost" pojava Ivana Sinčića još je problematičnija: "Poništenje pretvorbe i privatizacije. Zapljena imovine stečene bez legalnih izvora. Značajno smanjenje voznog parka i drugih troškova uprave. Davanje neobrađene zemlje u zakup bez naknade. Strogo kažnjavanje svakog oblika korupcije. Momentalna obustava deložacija. Deblokada računa građana. Legalizacija industrijske i indijske konoplje...". Ovo je samo dio programa koji će razočaranim glasačima ljevice i mladima puno više zazvučati kao “pravi put” od obećanja o ustavnim promjenama.

Kažu kako Sinčić nema baš nikakvih šansi, i to je vjerojatno točno. No od Sinčića kao predsjednika još je teže zamisliti da izabrani predsjednik ili predsjednica stanu u živi zid obespravljenih i spriječe deložaciju samohrane majke iz Kamenskog.