Opet su pobijedili svi protivnici Zorana Milanovića.
U prvom redu, opet je na europskim izborima pobijedio HDZ, na čijoj je listi ponovno Ruža Tomašić osvojila uvjerljivo najviše preferencijalnih glasova, čak 102 tisuće.
Osim toga, pobijedila je Mirela Holy, Milanovićeva bivša ministrica i stranačka disidentica, čiji OraH je uspio bez ikakve stranačke infrastrukture i bez prevelikog truda osvojiti čak deset posto glasova i jedan mandat u Europskom parlamentu.
Na Milanovićevoj listi uvjerljivo najviše glasova dobio je upravo Tonino Picula, onaj kojeg je predsjednik SDP-a smijenio s prvog i bacio na peto mjesto izborne liste i onaj kojeg se sve glasnije percipira kao Milanovićeva najozbiljnijeg konkurenta za preuzimanje stranke.
A drugi kandidat s najviše glasova na listi SDP-a jest Milorad Pupovac, onaj s kojim se Milanović godinama javno prepucavao i optuživao ga da se prodao HDZ-u.
Jedna satisfakcija
Jednu satisfakciju Milanović može pronaći u činjenici da su Laburisti totalno krahirali i da je njemu naročito iritantan Dragutin Lesar podnio ostavku na mjesto predsjednika stranke. Zlobnici bi rekli, predsjednik krive stranke podnio je ostavku.
Usput, debakl je doživio i Nikica Gabrić, vođa Nacionalnog foruma, taman nakon što se nedavno pohvalio da je ručao s Milanovićem. To ga je stajalo glave.
Druga zadovoljština izmakla mu je za dlaku. Karamarkov protivnik, Milan Kujundžić, umalo je prešao izborni prag sa svojim desničarskim Savezom za Hrvatsku. Ali ostaje činjenica da je na HDZ-ovoj listi opet jedna pravašica odnijela najviše glasova, te da HDZ ipak nije ostvario prijetnju o svojih sedam mandata.
No, kao što se i očekivalo, opet se sve vrtjelo oko Milanovića. Još jednom se potvrdilo da se sve čega se dotakne pretvori u blato.
Njegova izborna lista je krahirala, njegova politika donijela je još jednu pobjedu HDZ-u, njegova stranačka disidentica odnijela mu je glasove, njegovi unutarstranački protivnici dobili su municiju za novi pritisak.
Što više pouka, to gore
A on je po tko zna koji puta izjavio da će iz ovoga "izvući pouku". Nažalost, što više pouka on izvlači iz svojih sve češćih poraza, njegova politika sve lošije prolazi.
Istina, ove godine pokušao je izbjeći poraz. Okupio je sve koalicijske partnere, u očaju je čak strpao Ivana Jakovčića na listu, na njezino čelo postavio svog vjernog Nevena Mimicu, a onda mu najviše glasova skupio baš onaj koji ga najviše ugrožava, Picula. Ni katastrofalne poplave ga nisu spasile.
Umjesto toga, HDZ je ispunio obećanje i "poplavio" Hrvatsku.
Jer Hrvatska je, s izuzetkom Mirele Holy zahvaljujući kojoj se dogodio mali otklon ulijevo, dobrim dijelom slijedila europske trendove s ovih EU izbora te još više otklizala prema desnici.
Karamarkova retorika u kampanji, ali i prije nje, bila je izrazito nacionalna, da ne kažemo nacionalistička, prozivali su se "jugofili" i "oni koji ne vole Hrvatsku", na njegovoj pobjedničkoj listi dominirala je pravašica Ruža Tomašić poznata po svojoj lanjskoj hajci na "strance", a pridružila joj se i klerikalna uzdanica Marijana Petir, dok je izborni prag umalo prešla još radikalnija lista Saveza za Hrvatsku, s Milanom Kujundžićem kao štovateljem poglavnika Pavelića, s glavaševcima i Ladislavom Iličićem, križarom protiv masturbacije.
Gdje će ljevica?
Slabi odaziv na birališta, tek malo bolji od onog lanjskog kad je prvim europskim izborima primat odnio referendum o braku, ponovno je odgovarao discipliniranom, te naročito motiviranom biračkom tijelu desnice.
No, to je manja zasluga samih stranaka desnice, koliko je to zasluga samog SDP-a, odnosno premijera Milanovića. Loša politika Vlade, brojne afere s kojima se neuspješno borio, sve gori gospodarski pokazatelji, unutarstranačka trvenja, izgurali su HDZ na vrh.
Zato se ovom prilikom ne može samo govoriti o "revivalu" HDZ-a i radikaln(ij)e desnice, koliko o novom debaklu i kontinuiranoj eroziji SDP-a i ljevice koja više ne zna kamo bi se okrenula. Digla je ruke od Lesarovih Laburista i okrenula se Mireli Holy, kao zelenoj i politički "zelenoj" frakciji SDP-a i dalje od toga nije otišla.
I s obzirom da su ovi izbori, u obliku terenske ankete o popularnosti stranaka, po tko zna koji puta promovirali Milanovićeve protivnike, oni su prebacili lopticu Milanovićevim unutarstranačkim protivnicima da krenu o dugo najavljivano spašavanje SDP-a.
I da se zapitaju koliko je Milanovićevih poraza previše.