Da nas jesen ne stigne nespremne, udružio sam blogerske snage s Trkoblogericom da ponekim savjetom pomognemo. Ipak su dvije glave pametnije od jedne. Da ne dužim, počnimo prvo s onime bez čega niti jedan trkač ne može, a to je — dobra oprema.

Oprema

Anamaria: Prva stvar koju napravim kada ujutro uzmem telefon jest da pogledam vremensku prognozu — za taj i sljedećih nekoliko dana. I iskreno nitko sretniji od mene kada ugledam neku kišnu kap. Nakon višemjesečne žege jedva čekam jesen! To godišnje doba, kao i proljeće idealni su za početak trčanja (ako se do sad niste bavili trčanjem), a fenomenalni su i za završetak trkačkih priprema. Jesen je bogata utrkama — najbolji polumaratoni maratoni trče se ujesen, a uistinu nije lako ozbiljno trenirati kada živa na termometru prelazi 30 stupnjeva. Posebno kada se zna da se tijelo tijekom trčanja zagrije pa imate osjećaj da ste topliji pet do deset stupnjeva nego što je vanjska temperatura.

Upravo zato izuzetno je važna kvalitetna, prozračna sportska odjeća i obuća. Kraj ljeta idealan je da na sniženjima “ubodete” još pokoji komad odjeće ili obuće. Ja sam se nedavno “počastila” novim parom tenisica — Adidas Ultra Boost i Adidas Adistar. Pri tom moram reći da nisam neki poseban obožavatelj Adidasa, no Ultra Boost i Energy Boost su stvarno postali klasici za trkačku obuću. Po meni, to su tenisice koje manje više svima odgovaraju, a kvalitetom i cijenom spadaju u nešto što si prosječan čovjek može priuštiti. Ja sam svoja dva par kupila na akciji za ukupno 850,00 kuna. Akcija je bila 1+1 gratis. Imam i Nike Pegasus 33 H2O repel koje su idealne za trčanje po snijegu jer su vodonepropusne, a također spadaju u “klasik”.

Jedna zanimljivost — Nike Pegasus je službeno najprodavanija tenisica za trčanje ikad, a proizvodi se već gotovo 35 godina. Iako se kroz sve te godine dosta mijenjala ova tenisica je simbol udobnosti, ne pretjerane ‘nabrijanosti’ zračnim jastucima pa vjerojatno zato i odgovara velikom broju ljudi.

Ostatak jesenske opreme je jednostavan — kratke hlačice i tajice još nemojte spremiti jer jesen je varljiva, no par duljih tajica će vam u rujnu sigurno trebati. Za žene dobar grudnjak, ispod tanje majice s duljim rukavima možete nositi kraću majicu jer kad se zagrijete još uvijek može biti prilično vruće. Ono na čemu osobno ne štedim previše (uz tenisice) su prozračne majice dugih rukava. Isprva sam mislila da “pametni” materijali za trčanje i nisu posebno pametni i da skuplje ne znači nužno i bolje. Međutim, imam dvije majice za trčanje na duge rukave — jednu adidas i jednu Nike. Obje su od mikrofibre i apsolutno su se isplatile. Svaka kapljica znoja sama nestane, a ja se tijekom trčanja osjećam lagano i ugodno. Definitivno ne razumijem ljude koji trče u pamučnoj odjeći, a šuškavac je apsolutno najgluplja stvar koju sam kupila. Obukla sam ga jednom za trčanje po kiši i bila sam mokra i izvana i iznutra — znoj nije prolazio van, a kiša me nije smočila. Osjećaj je bio kao da trčim u sauni.

Matt: Mislim da je Anamaria praktički rekla sve i da se skoro više ništa ne treba dodati. Svakako treba pratiti sniženja — online i po trgovinama. Dobro je da znate da se kod nas online sniženja često razlikuju od ponude u trgovinama i obratno. Često se u trgovinama može naići na zadnji par tenisica ili izložbeni model. Ako na tako nešto naiđete, vjerojatno će cijena biti vrlo povoljna i na vama je samo da se odlučite za kupnju sada ili odmah. Nemojte misliti da se šalim jer na taj način sam kupio Garmin Fenix 3, za cijenu koja se ne može pronaći niti na Njuškalu.

Kada sam već spomenuo sat za trčanje, mislim da je jesen najbolje vrijeme za nabavku. Glavni razlog je što su cijene “starih modela” još dodatno snižene. A kako nam dolaze i kiše jesenje (oooooo), možemo sa satom trčati po kiši bez razmišljanja o tome hoće li nam se mobitel namočiti ili ne. Svi koji su barem i jednom trčati sa satom, kažu kako si sa satom više slobodan nego s mobitelom. Oko izbora sata se uvijek prvo dogovorite s novčanikom, onda pregledajte sve trgovine i vidite gdje je najjeftiniji. Možete se neugodno iznenaditi kada vidite koliko se cijena istog modela razlikuje od trgovine do trgovine. Ne govorimo o par kuna, nego o par stotina kuna. Ako vam je izbor za sat samo Garmin, svakako nazovite i njihovo predstavništvo u Hrvatskoj jer možda baš naletite na zadnji model ili neku akciju za koju niti niste znali da je u tijeku.

Od opreme koju nekako uvijek kupujem u jesen je baselayer (podgaće i podmajica). Ne uzimam nikada one deblje zimske nego one koje se mogu nositi tijekom cijele godine. Svakako je pametno imati barem jednu podmajicu s dugim rukavima. Ako bude hladnije, dovoljno je obući takvu podmajicu i preko nje majicu kratkih rukava. Kao i Anamaria slažem se da je šuškavac bacanje novaca jer s njime imam osjećaj kao da trčim u vreći za smeće. Probao jednom i zaključio da nema koristi od toga. Više se namočim kada tako trčim sa šuškavcem nego po jakoj kiši! Zato mi nikada nisu jasni oni koji usred ljeta trče u šuškavcu da bi “izgubili kile”. Jedino što tako možete izgubiti je život ako od dehidracije padnete u nesvijest, a nema nikoga u blizini.

Utrke

Anamaria: Jesen je divna raznolikošću utrka, a ja sam iz bogatog kalendara izvukla par koji su moji osobni favoriti ili koje sada već redovito trčim.

• GRAWE noćni maraton — njega ću nažalost ove godine preskočiti jer imam isplanirani put izvan Hrvatske, ali je definitivno utrka koju volim, koju je super trčati jer se trči navečer kada popusti najveća vrućina, organizatori su super cool likovi pa ako već ne trčite pratite njihove Facebook — jako su zabavni.
• Utrka Mliječna staza 2017. — humanitarna utrka na kojoj se od kotizacija prikuplja za osnivanje prve banke humanog mlijeka je utrka na koju idem i točka. Prikuplja se novac za najmlađe i najranjivije, a ja sam ipak majka dvojice sinova i obojica sam dojila (i trčala pred kraj svog dojiteljskog staža) tako da je to utrka koju želim i moram trčati. I pozivam sve da učine isto.
• B2B — trčim s ekipom s posla. Lani nas se skupilo dvadesetak. Ekipa koja osim trčanja i nema puno zajedničkih točaka i bilo nam je zaista lijepo. Osim toga dobra prilika da u nekom neformalnom okruženju popričamo s ljudima iz drugih kompanija.
• Zagrebački maraton — ima svojih mana, staza je dosadna i definitivno se ne vidi najbolje od Zagreba, ali to je moj grad, najvažnija utrka u godini i mjesto gdje sam istračala i prvi polumaraton i prvi maraton pa se njoj redovito vraćam.
• Ljubljana maraton — ako nikad niste trčali u tom gradu, ako tek smišljate gdje bi trčali prvu utrku u životu Ljubljana je odličan izbor. Atmosfera, organizacija, cijeli grad diše u ritmu utrke, središte grada je zatvoreno cijeli vikend, u restoranima se nerijetko poslužuje hrana za trkače, a hotelijeri će se prema vama odnositi s posebnom pažnjom ako ste trkači. Sve u svemu uistinu sjajna atmosfera, sve je usmjerno na to da se trkači osjećaju kao kraljevi. Lani sam se prijavila za maraton i tijekom priprema ozlijedila, takva sam (u bolovima) odlučila pokušati istrčati polumaraton i mislim da sam uspjela isključivo zbog sjajnih navijača kojih za razliku od Zagreba stvarno ima na svakom koraku, ljudi vas mimo okrjepnih stanica nude vodom, hranom…, a zastave svih zemalja od kuda dolaze sudionici kao i zastave u duginim bojama ponosno se vijore gradom.
• Zagrebački noćni cener — Kao i noćni polumaraton, zabavna i zanimljiva utrka za kraj trkačke sezone koju godinama ne propuštam. Jednostavno je cool trčati središtem nekog glavnog grada navečer.

I to je to za mene za jesensku sezonu, no ja imam i neke privatno/poslovne kombinacije pa mnoge utrke koje bih voljela trčati jednostavno ne mogu ukomponirati u svoj život. A da mogu trčala bih i Varaždinski polumaraton jer volim taj grad. Tamo je atmosfera super jer dolazi sjajna trkačka ekipa. Odlična mi se čini i utrka Krapinski ringišpil i Starek koji je tradicionalna zagrebačka utrka... Ima toga i puno više, ali nogu ne mogu baš sve izdržati.

Matt: Mnogi bi rekli da se najbolje utrke trče u jesen, a i ja se moram s time složiti. Meni na sreću (nekima na nesreću), većina utrka u jesenskom dijelu se trči u Zagrebu i okolici pa mi nije problem otići na te utrke. Jedini je problem prijaviti se na vrijeme, jer prijave na utrke poput Zagrebačkog noćnog cenera popune se za par sati. Zato ako niste brzi možete propustiti dobru utrku. Nikako ne propuštam GRAWE i Noćni cener. Na ostale utrke prijašnjih godina nisam išao zbog toga što se nisam dobro pripremio i uvijek je bila neka “viša sila”. Ove godine planiram posjetiti malo više utrka poput Kutina-Voloder, Zagrebački maraton i Starek. Od atraktivnih utrka još bi izdvojio Baranjski polumaraton. Nisam imao prilike tamo trčati, ali kažu da je ruta zanimljiva.

Kako god utrka netko posjetio ove jeseni, nastojte se dobro zabaviti i ne opterećivati rezultatom (barem ne previše). Najbitnije je uvijek da prvo pobijedite sami sebe i dokažete si da možete!

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autorici:

Moje je ime Anamaria Todorić i dugogodišnja sam novinarka i urednica. Majka sam dvoje djece i od prije dvije i pol godine zaljubljenica u dugoprugaško trčanje. Imam deset istrčanih polumaratona, maraton i na desetke manjih utrka, a pratiti me možete na Facebook pageu 'Trkoblogerica'. 

O autoru:

Ja sam Matt i veliki sam zaljubljenik u trčanje. Osim trčanja volim popiti craft pivo u dobrom društvu. Dosta slobodnog vremena provodim pišući nove tekstove za svoj blog. No najbitnije od svega je da uživam u društvu svoje kćeri za koju se nadam da će jednog dana trčati sa mnom. Pratiti me možete i na Facebooku.