Gdje je nestao Škoro? Uzmimo da je riječ o godišnjem odmoru, ali sumnjamo da će jesen donijeti veliki come-back. Prije ćemo na djelu imati tihu koaliciju s HDZ-om. Ništa ne uspijeva kao uspjeh, kažu Amerikanci.

U trenutku kad je Plenković dobio izbore bio je tako siguran u trajnost svoje vladavine da je fomirao Vladu koju podržava samo 76 ruku. To znači da se se ni jedan zastupnik ne smije npr. zaraziti koronom ili pak znači da premijer u pričuvi ima još pet, šest, deset ruku. Poznajući našu scenu, znamo da je ovo drugo. Oporba je presretna. Sad će četiri godine po zagrebačkim i dalmatinskim restoranima moći jesti oboritu ribu i piti skupa vina, a kad se uključe kamere, grmjeti protiv vlasti.

Djelomični izuzetak predstavlja Možemo, no energija koja njih nosi nije politička, nego aktivistička a od aktivizma do politike je put dug stotinu milja. Pred njima je najteže iskušenje, zov “slatkog života” visoke politike, koji bi ih mogao zaustaviti na putu stvaranja terenske mreže bez koje nema politčkog uspjeha na duge staze. SDP-u se teren raspada, a HDZ jedini ne mora brinuti jer su županije, općine i gradovi, ministarstva i druga tijela javne vlasti de facto ekstenzije HDZ-a kao stranke.

Oni moraju samo braniti sagrađeno, a kako se utvrda koju brane sastoji od privilegija, nije teško naći motivaciju. Škoro na desnici, de facto, nema temu. Jugoslavije nema, komunista nema, crvene Moskve nema, nema ni Karađorđevića ni Broza, nema nacizma ni fašizma koji vlada velikim državama, nema balkanskih integracija - protiv čega se, do vraga, boriti?

Pupovac je dobra vudu lutkica, ali već pohabana od upotrebe. A očekivati od Domovinskog pokreta program izgradnje nečega - New Deal, digitalna transformacija, zelena ekonomija - nije realno.

Njihov program je grintanje, a to više nalikuje na platformu osrednjeg braka. Ukratko, jesen će nam opet nalikovati na bajku, Plenki i sedam patuljaka...