Ponekad se zbog toga, u trenucima krize, upuštamo u potrage u dubine interneta. I tamo ih ugledamo, onako tajanstvene, seksi, zanimljive, ali ne znamo kakve su uživo.

Tada odbacimo nepismene, sirove i divlje, pružimo šansu intrigantnosti i adrenalinu i krenemo podaprani i mirišljavi s lizalicom u džepu na blind date prema dogovorenome mjestu. I to, uglavnom, nikako ne bude kako smo zamišljali, spontano, poklapajuće, senzualno i savršeno.

Kasnije oćelavimo, otromboljimo, posustanemo, ali uvijek smatramo da nismo za baciti i srce nam brže zakuca kad vidimo neko prekrasno biće kako nasmiješeno plahuta u našoj blizini.

Pa se loše zaljubimo, nekad poentiramo, ali bitno da uvijek imamo puno zabavnih priča o pokušajima i pogreškama. Pa danas tako na glas razmišljam o svojim i (ne)uspjesima svojih frendova, a vi nikada nećete saznati tko je gdje fejlao, hnji, hnji, hnji...

Drugi dio sage o Ribafishovim spojevima na slijepo pročitajte ovdje. 

Spoj prvi

Bilo je to davno prije iskrica, nekakav blue date nešto, kad sam u usamljenim noćima stidljivo gledao što se nudi u tim modernim „Životinjsko carstvo“ spikama, gdje žene ne upoznaješ oči u oči, nego oči u ekran, pomno pazeći da ti netko ne bane u sobu.

Bila je devedeset i neka, i nije bilo slika i brzina surfanja kao danas, pa si se nakon gledanja jednog profila po minuti hvatao za bilo što, makar i lažnu profilnu sliku punoljetne ukrajinske gimnastičarke s naslovnice Studija ili Arene.

Uglavnom, ta prva cura koja mi je ikad odgovorila na prilično tupavu poruku (ima li itko da je tu bio lucidan!?) je stvarno bila realna i zgodna na toj svojoj jednoj jedinoj slici na profilu, i brzo je pristala na nalazak. Oprao sam se kao što glancaš novu liniju ili prvi mobitel, i krenuo u nepoznato. Došao sam pola sata prije i škicao iz prikrajka kao snajperist na početku smjene, a onda je došla, sva normalna i nasmiješena. Skoro sam zdrobio lizalicu u džepu, skupio hrabrost i prišao s ispruženom rukom i lizom poput preplašenog pionira. Nasmijao sam je, yesss!

Sjeli smo negdje i jeli sladoled, ja sam se lagano topio poput limuna i jagode u čašici, i poput Minesweepera otvarao hrpu tema kako dotična ne bi mislila da sam plitak ili glup. I kad sam već htio prijeći na zadnji stupanj „Oćemo kod mene ić' slušat ploče, imam nove Ramonese“, na predzadnjem sam je testu upitao u koju je školu išla. I tu je ona poskočila od sreće, zagrlila me i rekla „Pa meni je predavala tvoja stara, koja je to legenda, aaa, jel' znaš kad nam je na maturalcu...“.

I tako smo se u miru razišli...

Spoj drugi

Sjedio sam na poslu, taman završavao neki bitan izvještaj, kad je mobitel zatulio u obliku SMS-a. Mašio sam se spravice, vidio da nemam umemoriran broj i pogledao što piše. „Bok Ribice, čekam te u 6 pod satom, naravno, ako si za blind date sa seksi plavušicom. Pusa!“ Što sam napisao, napisao sam. Dokument je ostao visiti u zraku, a ja sam poput propupalog tinejdžera na opći užas kolega podapirao zube, popravljao obrve i pogledavao se iz poluprofila spreman da odletim ravno s posla na Trg.

Kako više nisam u pupu mladosti, i kako se blind dateovi debelim ćelavim frajerima u andropauzi baš i ne događaju svako desetljeće, skrenuo sam u apoteku riješen da kupim te tabletice o kojima svi pričaju. I onda dođe ona, The Magistra, Sofia Vergara s netom printanom diplomom farmacije u snježno bijeloj mirisnoj kuti, koja me nježnim glasom upita: „Kako vam mogu pomoći?“

Htio sam otrčati s Forrest Gumpom do Patagonije, ili si iskopati rupu, ali onaj frajer u meni se nije dao. „Dobar dan, jedne kafetine prosim.“ „I još nešto?“ Mmmhh... Imate Vau Vau bombone... I Vitergin, Dekstrozu, možda?“

Žena je onako seksi nagnula naočale i zbunjeno mi dala do znanja da dugo nisam bio u apoteci, još od blama kad sam tražio plahtu za inkontinenciju, ali ne za sebe...

„Može i jedan Ventolin, šaku Andola, i što ćete vi popiti?“ Pokušao sam biti duhovit, ali nasmijala se samo baka u redu koji se stvorio iza mene. „Je li to sve?“

Teta za pultom je gubila strpljenje, a onda sam u jednoj riječi promrmljao: „I jedne Alpha Strong tablete.“ Level zacrvenjenosti je bio poput tulipana na pjesnikovu grobu, mislim da sam se nepovratno smanjio za pet centimetara, a Magistra se – slatko nasmijala!?

„Ah, to koristi i moj dečko, sjajna stvar!“ Izjurio sam van, otrčao do Trga, zakasnio minutu i sreo staru frendicu s odbojke koja je otišla raditi u Norvešku. „Di si Ribetino, kaj ima?“ „Nestani, čekam blind date!“ „Aaahahahah, to sam bila ja, promijenila sam mobitel!“

Osjećao sam se kao da je moj klub primio gol u osmoj minuti sudačke nadoknade, škaricama s centra, i držeći kutijicu nekako jako tužno rekao: „A vidi što sam kupio...“

„Vidiš vidiš, pa mogli bi i do tebe, ti Norvežani su tak hladni...“ Uglavnom, reći ću vam samo – hrabrost se isplati!

Spoj treći

Upoznao sam drugom prilikom na blind dateu u finom pubu najljepšu ženu svijeta, frčkavu i građenu poput najočuvanije amfore, ali ona je pila travaricu, pušila, slušala cajke i mrzila Zagreb. A ja sve obratno. Dok sam nešto pričao, počela je puckati balone od žvake i vrtjeti kutiju cigareta po stolu uz kolutanje očima. Dakle, Sofia Vergara s manirama ponašanja i opće kulture kćeri ličkog tajkuna. Nakon kave duge nebeskih 11 minuta, rekao sam joj da bih radije opet išao na bris uretre nego proveo još deset minuta s njom, svatko je otišao na svoju stranu, a ja se zauvijek skinuo s iskrica nakon puna dva mjeseca.

Nekad je taj izgled takva prijevara da je to strašno....

Uglavnom, ovo je tek prvi dio sage o (ne)uspjelim dejtovima i kako vam neka zgodna pomagala mogu pomoći u gotovo bezizlaznim situacijama i omogućiti vam već za deset minuta od uzimanja tako dobar seks da možete začepiti usta onom dosadnom susjedu i njegovim lovačkim pričama i fotkama s Danom Bilzerianom...

A koja je vaša priča?

Drugi dio sage o Ribafishovim spojevima na slijepo pročitajte ovdje.