Liječnica neonatologinja u pulskoj bolnici zaradila je plaću od 39.000 kuna. I kako to kod nas obično biva, krenula je rasprava. No raspravljati, zapravo, uopće ne bismo trebali. Ova žena iza sebe ima godine neprocjenjivog iskustva. Mjesečno odradi 300 sati i praktički živi u bolnici, umjesto u svom domu. Prisustvuje svakom porodu, a životi najmanje djece ovise o njezinom angažmanu i stručnosti. Svaka lipa plaće koju dobije itekako je zaslužena. I da je iznos veći, ne bi bilo previše.

Pulska je bolnica, kao i mnoge druge u Hrvatskoj, u teškom deficitu s medicinskim kadrom. No to se u svakodnevnom radu ne osjeti, jer oni koji rade ovaj manjak nadoknađuju svojim entuzijazmom i tako da daju tristo posto sebe i svog truda. Generalno, hrvatski su liječnici potplaćeni i to je jedino o čemu bi trebalo govoriti. Postati liječnik specijalist znači godine predanog školovanja i usavršavanja, a jednom kad steknu zvanje specijalista slijedi cjeloživotno učenje kojem je imperativ nadogradnja znanja te ići ukorak sa svjetskom medicinom. Rezultat toga je nebrojeno izliječenih pacijenata i spašenih života. Ima li to uopće cijenu?

Da je ova liječnica zaposlena, recimo, u Njemačkoj ili Velikoj Britaniji, za ovoliko rada inkasirala bi na kraju mjeseca tisuće eura. A osobito su deplasirane one usporedbe gdje su neki isticali da neonatologinja zarađuje više od predsjednice i premijera. Pa i treba zarađivati više od njih.

Svaka minuta rada ove liječnice vrijedi neusporedivo više od grljenja znojnih nogometaša i prosipanja floskula, ili od sjedenja na čelu Vlade u kojoj je nesposobni ministar, koji nemilice uništava zdravstveni sustav, zaštićen kao lički medvjed.

I zato, pulska doktorice, radite i dalje. Pazite na svu djecu u bolnici i želimo vam svaki mjesec barem 39.000 kuna plaće.