Većina građana neće značajno osjetiti porezne izmjene i podizanje neoporezivog dohotka. Razlog je što više od 60 posto ljudi prima plaću ispod prosjeka, a oni su uglavnom i dosad bili izuzeti od poreza ili ga plaćali u manjem iznosu. Drugi razlog je što je izbačena najniža stopa poreza od 12 posto, pa sve plaće odmah idu pod 24 posto poreza.

Reforma Zdravka Marića ostavlja u džepovima građana manje nego kad je plaće povećavao Boris Lalovac, no ipak bi ga bilo zlobno zbog toga napasti za socijalnu neosjetljivost. Jer oni koji dosad nisu plaćali porez zbog niskih plaća ne mogu imati povećanje plaća kad se digne neoporezivi dio. Plaća im je, nažalost, premala. Rasterećenje dohotka je ipak bilo nužno iako je ono znatno manje nego što se prvotno očekivalo. Oni s plaćama iznad prosjeka ionako pune proračun visokim porezima i doprinosima, pa time direktno pomažu siromašnijima.

Upravljanje države i gradova tim novcem je druga priča. Također, s većim neoporezivim dijelom poslodavcima je manji trošak dati veću plaću novim radnicima. Marić znatno potiče i one koji imaju djecu. S te strane ne može mu se prigovoriti iako se očekivalo i veće rasterećenje rada. Ali Marić je uveo još niz novina. Najviše će se one osjetiti uvođenjem poreza na nekretnine od 2018. i poskupljenjem niza proizvoda koji su osnovna životna potrepština. U 2017. niži PDV na struju će “pojesti” poskupljenje zbog većih naknada za obnovljive izvore, a građani će ugostiteljima platiti znatno više svako piće ili hranu. Mlade neće stimulirati na kupnju stana. I oni koji žive od honorara loše će proći.

Ako gradovi dignu komunalije i prirez, eto dodatnog udara koji će neutralizirati mali rast plaća. Apsurdno je i da su najviše plaće rasterećene kako bi se sačuvala “pamet” i stručni u zemlji, a plaće će rasti zastupnicima i političarima. Poduzetnici mogu biti sretni zbog manjeg poreza na dobit, ali čini se da će radnik s prosječnom plaćom ipak više osjetiti Marićevu batinu nego mrkvu.