Kad onaj uzvišeni ministar uprave Lovro Kuščević (najveći dio vremena Plenkovićev specijalac za napade na Povjerenstvo za sukob interesa, a sve drugo ako stigne) kaže da ovoj divnoj vlasti ne pada na pamet smijeniti članove tog povjerenstva, njihova šefica gospođa Nataša Novaković trebala bi se baš ozbiljno zamisliti.
Pokušaji HDZ-ove opstrukcije rada tog tijela nemaju rezultata. Pa će uskoro Lovro i ekipa, inače skloni različitim demokratskim metodama, skinuti rukavice. I udri. U trenutku u kojem je ova država i društvo na povijesno niskim razinama demokracije, Povjerenstvo je još važnije. Evo zašto.
Sabor je postao apsolutna sprdnja. Tamo oporbu vode Grmoja i Bulj, najniža vrsta desničarskih populista čiji je politički diskurs vrlo sličan Orbanovu. Odmah do njih su Sinčić-Palfi (jedna osoba) i ozbiljni redikul Ivan Pernar.
U trećem ešalonu, na svoju sramotu, vire ostaci SDP-a. Zbunjeni i poniženi, u spirali smrti Bernardićeva političkog ludila i nesposobnosti, nemaju pojma što bi sami sa sobom. Klate se kao duhovi po sabornici.
I onda je sasvim očekivano, u društvu bez strukturirane oporbe, da dominira Plenkovićev HDZ, pa čak i s onim vitezom političke malograđanštine Reinerom.
U tom našem političkom talogu Nataša Novaković i njezino društvo svijetle poput Kipa slobode. Naravno da oni to baš i nisu.
Ali da u Republici Hrvatskoj postoji normalna građanska oporba, oni bi bili tek dio uspostavljenog mehanizma kontrole naših političara. Ako se ovi već odluče uvaliti u igre korupcije, zlouporabe položaja, moći i utjecaja.
Ovako su se gospođa Nataša Novaković i njezini ljudi prometnuli u diva koji polako lomi najjače HDZ-ovce, lupa im zvučne šamare i javno sramoti. Jer nitko drugi to ne može.