Danima je Andrej Plenković mozgao u bunkeru Banskih dvora, vagao, nagovarao, ucjenjivao, molio - i napokon odlučio.
Iz Vlade, pored onih koji su dosad već uspjeli sami otići, u najavljenoj rekonstrukciji odlaze Tomislav Tolušić, Gabrijela Žalac i Nada Murganić.
Dakle, troje ministara koje je premijer Plenković zdušno i postojano branio.
Branio je Žalac kad je trebala otići zbog prometne nesreće bez važeće vozačke dozvole, ali još više kad je otkriven crni Mercedes u dvorištu njezine majke. Tvrdio je da je dobra ministrica koja kvalitetno obavlja svoj posao.
Branio je Tolušića kod fotomontaže na naslovnici novina s prostitutkom i kokainom, ali i kad je otkrivena lažirana imovinska kartica, njegov "roštilj" od sto kvadrata, kao i druge afere iz vremena dok je još bio virovitički župan.
Branio umjesto smijenio
A branio je i Nadu Murganić nakon svih onih tragičnih događaja koji su pogodili njezin resor, kao i nakon zabrljanog Obiteljskog zakona, skandaloznih zakonskih formulacija obitelji, podjela darova djeci, Zakona o udomiteljstvu...
Sve je njih Plenković branio kad ih je trebao smijeniti.
Sada ih smjenjuje nakon što je žrtvovao svoju i vjerodostojnost Vlade u obrani neobranjivog.
Branio je, sjetimo se, i Lovru Kuščevića, da je sve ono što je radio na Braču "bilo još prije". Pa ga je ispratio kao žrtvu i pravednika.
I sad, upravo oni napuštaju Vladu, neki u protestnoj tišini (Žalac), neki u stoičkoj ravnodušnosti (Tolušić), neki skrušeno i poslušno kako su nas to već i navikli (Murganić).
Što to onda govori o premijeru? Branio ih je kad nije trebao, samo da bi ih odbacio sada kad spašava svoj, rejting Vlade, HDZ-a i Kolinde Grabar Kitarović uoči predsjedničkih izbora.
Iz Vlade pred Uskok
I ono najvažnije, nije više bitno što ti ministri odlaze, već i hoće li nakon toga postati metom pravosudnih istraga u vezi svih afera na njihovu kontu.
Ne sjećamo se kad je u jednom mahu iz Vlade otišlo toliko ministara opterećenih raznim aferama sa zemljištima, natječajima, poslovima, imovinskim karticama i privatnom imovinom. I to u vladi uglađenog europejca Andreja Plenkovića koji je obećao da će mijenjati HDZ.
I ako je već jasno zašto ovi ministri odlaze iz Vlade, nije jasno zbog čega ovi drugi ostaju u Vladi. Zbog čega uopće više itko ostaje na vlasti?
Loši odlaze, još gori ostaju
Marko Pavić bio je jedan od prvih kandidata za odlazak, čeka ga još i izglasavanje nepovjerenja u Hrvatskom saboru, samo da bi on bio prebačen na resor Žalac. Nije bio dobar ministar rada, pa je dobio priliku biti još gori ministar regionalnog razvoja.
Ostaje Milan Kujundžić, vjerojatno najgori ministar zdravstva u dugoj povijesti loših ministara. I njega čeka rešetanje u parlamentu.
Ostaje Damir Krstičević, akter neuspjele i suspektne kupnje izraelskih F16, ali je ipak ostao bez mjesta potpredsjednika Vlade.
I da, ostaje i Zdravko Marić. Od kojeg je prije tri godine sve krenulo s Mostovim ministrima.
Sve njih je Plenković branio i opet će ih morati braniti, premda zapravo brani ono neobranjivo. Ali to je razumljivo: ne može priznati da je vlastoručno skupio u Banskim dvorima dosad neviđenu garnituru kompromitiranih i nekompetentnih ljudi.
Sada na njihova, debelo obilježena mjesta, ubacuje anonimce za koje bi se trebalo računati da će izdržati bez neke afere barem do kraja mandata.
Ovo se zove rekonstrukcija, ali zapravo je destrukcija.
Kojoj nema kraja.