"Ovakva odluka nije simpatična... Zdrav razum kaže da to nije bilo najmudrije....".
Gordan Jandroković jučer je pažljivo birao riječi komentirajući najnovija medijska otkrića o Anti Ramljaku i njegovim prijateljima i partnerima koji zarađuju enormne svote novca u propalom Agrokoru koji ne zna odakle će vraćati silne dugove.
Dok je proteklih par dana javnost posezala za mnogo težim arsenalom optužbi, od toga da se radi o "skandaloznom" pogodovanju, do upozorenja o sukobu interesa, neovisno o činjenici da Ramljak nije državni dužnosnik i ne potpada striktno pod odredbe zakona, predsjednik Hrvatskog sabora odlučio je govoriti o simpatičnosti i zdravom razumu.
Kao da komentira dječju predstavu, a ne otkrića o tome da se na Agrokoru opet dobro zarađuje, i da na njemu zarađuju ljudi koji su (navodno) pisali lex Agrokor, postavili se na čelo te iste kompanije, a onda angažirali svog bivšeg poslodavca na vrtoglave iznose.
Jandroković, eto, misli da to možda "nije bilo najmudrije".
Plenki trbuhozborac?
Za neke su ipak Jandrokovićevi eufemizmi bili dovoljno upozoravajući, jer, zamislite, HDZ-ov predsjednik Sabora nije bio baš najsretniji zbog Ramljakovih poteza. Dolazi li do pucanja u lojalnosti unutar HDZ-a? Glumi li Jandroković premijerovu trbuhozboračku lutku? Ili se predsjednik Sabora samo dodvorava iznerviranoj javnosti jer mora misliti na vlastiti imidž?
Međutim, mnogo je važnije što o tome misli premijer Plenković.
Je li mu ova tema dovoljno "atraktivna"? Je li uopće "prinesena njegovoj pozornosti"? Je li "impresioniran"? Ili čeka da se ispuše i taj balon?
Prazna kasa, puni džepovi
Jer, najnovija otkrića o iznosima koje naplaćuju Ramljakovi bivši poslodavci, ali i bivši suradnici Martine Dalić, kompletiraju priču o uskom krugu ljudi koji su naslonjeni na potpredsjednicu Vlade, koji stoje iza zakona, provode taj zakon i istodobno se razbacuju imovinom za koju praktički ne snose nikakvu odgovornost.
Sutra Ramljak i njegovi mogu otići bez ikakvih konzekvenci, pa zašto ne bi otišli punih džepova?
Kaže Jandroković da ovo možda "nije bilo najmudrije", ali i na ovom slučaju se vidi da puno toga u vezi Vladina "spašavanja" Agrokora nije bilo baš "najmudrije". Naravno, ako se ne misli na mudrost osoba koje su iskoristile Todorićev odlazak da zasjednu na čelo bankrotiranog koncerna.
Ali ajde, sigurno nije bilo simpatično. Ako ćemo već tepati.
Dalićkino leno
Nažalost, ovo sad više nije pitanje samo Ante Ramljaka čiji će ga prijatelji u javnosti i dalje opravdavati da na ovom malom tržištu i nije mogao pronaći kompetentniju tvrtku od one u kojoj je i sam radio.
Ovo je bilo i sve više je pitanje Martine Dalić: ministrice koja je od početka do lakata uvaljena u Agrokorov pekmez, ministrice koja pije kave s osumnjičenicima za Agrokor, ministrica koja postavlja svoje ljude i praktički Agrokor pretvara u svoje leno.
A sada se sve više prelijeva na samog Plenkovića, pogotovo nakon jučerašnjeg istupa Gordana Jandrokovića.
Potopljeni premijer
Dosad je premijer iskazivao zavidnu dozu lojalnosti prema svojim ministrima, što je doduše često sličilo na totalnu nezainteresiranost. Koliko god se hvalio da se ništa u Vladi ne događa bez njegova znanja, očito je bilo da ministri u svojim resorima mogu raditi što hoće. (Osim HNS-ovih, naravno.)
I dok se moglo gurati pod tepih skandale Nade Murganić, Milana Kujundžića i ostale bratije, Agrokor, kao i nedavno otkriće o odlasku ministra Tomislava Ćorića i Martine Dalić na tajne pregovore s MOL-om, predstavljaju utege koje mogu potopiti i samog premijera.
Preko takvih stvari naprosto se ne smije prijeći.
Plenković je već pokazao da se boji stranačke desnice, a sad pokazuje da se boji interesnih skupina utjelovljenih u Martini Dalić, kao prije toga u Zdravku Mariću.
Ako je Jandroković doista govorio (tepao?) u Plenkovićevo ime, to nije dovoljno. Previše toga smrdi u Vladi i oko njegovih ministara da bi se sve zaustavilo na "simpatičnosti" onoga što se događa u Agrokoru.
Plenković možda misli da je spasio Agrokor od Todorića. Sad ga mora spasiti od Ante Ramljaka. A Vladu od Martine Dalić.