Bio je simbol tajkunske privatizacije. 

Postao je simbolom raspada hrvatskog zakonodavstva, pravosuđa, policije, sudova, politike, svih društvenih kriterija.

Zbog njega Kutleraj je postao sinonim za političko-gospodarsko-financijske malverzacije devedesetih godina u kojima je šačica odabranih stranačkih tajkuna grabila poduzeća i čuvala ih u HDZ-ovu portfelju. Ne samo "raj za Kutlu" (Kutle-raj), već državni "kupleraj" za podobne.

Danas, Kutleraj je pojam za državu koja nije sposobna obračunati se s tajkunskim kriminalom, s pretvorbenim malverzacijama, s ljudima bliskima HDZ-u i političkoj eliti. 

Od Tiska nadalje

I ne odnosi se to samo na Miroslava Kutlu koji je, kako piše današnji Večernji, pravomoćno oslobođen zbog optužbi za ratno profiterstvo u slučaju Tisak koji se vuče još od 2004. godine.

Odnosi se na državu koja pušta Miroslava Kutlu, ali i sve njemu slične, da procure kroz prste pravosudnog sustava i hrvatskih sudova na svim razinama.

Optužnicu u slučaju Tisak tužiteljstvo je podiglo još 2000. godine i nakon toga mijenjana je još pet puta, da ni nakon svega toga Kutle i partneri nisu zbog toga bili osuđeni. Kad se tome pridodaju i druge oslobađajuće presude ili slučajevi koji su otišli u zastaru, ispada da je najzloglasniji hrvatski tajkun, simbol pretvorbenog kriminala devedesetih godina, osuđen samo za jedan slučaj, Gradski podrum, zbog kojeg je prije deset godina pobjegao u svoju pričuvnu domovinu Bosnu i Hercegovinu.

Čime je Kutle još tada 2010. godine postavio model koji su kasnije slijedili i neki drugi osuđenici.

Kutle je bio kriv za sve, sada praktički nije više kriv ni za što.

Kutleraj opet u modi

Imao je 170 tvrtki, protiv njega podignuto je 11 optužnica i sve osim jedne su propale. Optužnice, ali ni puno tvrtki nije preživjelo.

Kutleraj time dobiva novo značenje. I dobiva na važnosti u situaciji kad se, paralelno s već rutinskom obavijesti da je Kutle oslobođen optužbi, bavimo novim tajkunima, novim stranačkim hobotnicama, novim prljavštinama u medijima i novim - premda dosta izraubanim - očekivanjima da će u ovoj državi zločin dočekati kaznu.

Ako je u Hrvatskoj nemoguće osuditi Miroslava Kutlu, koga je onda moguće osuditi?

Sada je na redu Ivica Todorić, ali i novi politički optuženici, novi kreatori raznih hobotnica, stranački otpadnici ili pak stranački miljenici. Čemu se možemo nadati?

Raj za Rimac

Pogledajmo koliko je trebalo da se osudi Ivo Sanader. A pogledajmo i kako su prošli njegovi partneri na optužnicama. Nitko nije gladan kruha. Dapače. 

Sada gledamo Josipu Rimac i njezine partnere u Uskokovim predmetima. Koliko njih će na kraju dočekati presudu? I to je samo onaj drugi ili treći ešalon. Onom prvom ešalonu iluzorno se i nadati.

Ako nas je Miroslav Kutle ičemu naučio, onda je to činjenica da je od njegova "kutleraja" gori ovaj državni "kutleraj". Koji štiti neke druge tajkune, promovira podobne, afirmira zaštićene, otvara rupe u sustavu, širi pukotine, forsira nered.

Kutle se prikazivao kao "žrtveni jarac" koji je na sebe trebao preuzeti sve grijehe Tuđmanove pretvorbe i privatizacije pod pokroviteljstvom HDZ-ovih frakcija. No sustav koji ga je štitio dok je napredovao, nastavio ga je štititi i dok je padao.

A sada, kutleraj je pronašao nekog novog kutlu.